KRISTINA PERIĆ 'Uvijek si nekome kriv kad pišeš pravo, moj glavni motiv je da sutra bude bolje nego danas'

Glavna urednica na portalu Hercegovina.info Kristina Perić boravila je danas u Livnu, gdje je na poziv Centra za građansku suradnju održala radionicu na teme: Osnove objektivnog i nepristranog izvještavanja, Novinarstvom i građanskim aktivizmom do unaprijeđenja i rješenja problema lokalne zajednice, Produkcija kvalitetnih sadržaja u mikrosredini, kako pronaći pravu priču, motivirati građane da govore, i promovirati svoj kraj. 

"Da sam ja novinar i dopisnik Hercegovina.info iz Livna, Čapljine, Gruda, Širokog ili bilo kojeg drugog grada, tražila bih pozitivne priče. Tražila bi obitelji koje su uspjele, ne na državnim jaslama nego u realnom sektoru, tražila bih osobe koje svake godine dolaze na odmor u rodni kraj da ih upitam zašto dolaze, kako je tamo gdje su otišli, zaspu li teško noću misleći na rodni kraj. Zaustavila bih slučajne posjetitelje da ih pitam dojmove, kako im se sviđa kod nas, cijene li ono što mi uzimamo zdravo za gotovo. Tražila bih lokalnog kovača, bravara, proizvođača sira, krumpira da ih pitam kako žive, kako rade, prati li ih država ili ih ispraća s ognjišta", kazala je Perić. Istaknula je da lokalni mediji često prate lokalnu vlast, a sporadično su uz građanina.

"Kritizirala bih vlast, ne da dovedem drugu, nego da je ispravljam, potičem da bolje radi. Nama na Hercegovina.info oni koje prozivamo imputiraju razne motive, no jamčim ovdje da nam je uvijek jedan vodeći i prioritetan, da nam sutra bude bolje nego danas. Ja bih voljela da moj sin sutra ne ide Dragana Čovića pitati posao u Elektroprivredi, nego da radi ono što zna raditi, da u skladu sa svojim kapacitetima bude valoriziran, da mu mogućnost napretka nije isključivo rektalna. Ja ne bih mogla mirno spavati da pišem lijepo o onima koji opustješe naša ognjišta, a svoje su sve intstalirali na državne jasle, koji nam čine da nas ne bude, a da samo njih i njihovih bude. Ne znam kako pojedini novinari imaju želuca za takvo što. Bili mikro ili makro novinari pišite kako jest, ili probajte neki drugi posao, od kojeg glava ne boli. U Bosni i Hercegovini, tronacionalnoj, poslijeratnoj, najteže je možda biti novinar. Uvijek si nekome kriv kad pišeš pravo", dodala je.

Napomenula je da smo skloni, osobito na društvenim mrežama pisati samo negativne stvari koje nam se događaju. 

"Danas svi vrlo lako možemo biti promotori rodnog kraja. Možete uslikati zalazak sunca, neku lijepu biljku, ribu u vodi, konja kako pase, kozle, janje, objaviti na Facebooku i napisati Moje Livno, Moja Čapljina, samo u Livnu, samo u Grudama. Optimizam je zarazan, lijepe objave su zarazne i lako se šire. Motivirati građane da govore nije nimalo lako, to je objektivan problem, i tu se stvari lagano pomiču, no ipak bolje je. Primjerice, kada sam ja zakoračila u novinarske vode, a to je već punoljetna stvar, mnogo je teže bilo do tema, sugovornika, komentara. Danas smo u fazi da svatko svašta piše, komentira, da se ljudi otvaraju, sloboda govora je odavno nastupila. Ono čega još nema je pravda. U BiH pravde nema, pravosuđe svojim radom ne zadovoljava standard. Kriminalci su zaštićeni, običan narod se procesuira. To je najveća kočnica našeg društva, i ujedno ono što stalno ponavljam. Opet kažem, nađite redakciju, novinara od povjerenja, javljajte istinu. Ima časnih kolega", istaknula je.

Pitala je prisutne o njihovim iskustvima i doticajem s medijima, a prisutni su navodili mnoge probleme. Tako se primjerice Glamočani ne mogu ni razvesti, jer u njihovoj općini nema Centra za socijalni rad, a gradska vlast se oglušila na inicijativu da bi to bilo nužno i prioritetno za tu lokalnu sredinu.