AUDIO  Korupcija kao način življenja

Glavna urednica portala Hercegovina.info Kristina Perić gostovala je na Običnom radiju na temu Uloga novinara u suzbijanju korupcije. Osvrnula se na rad koji je obilježio portal u minulom razdoblju, društvene poremećaje, (ne)prilike i probleme s kojima se susreću redakcije i novinari.

 Na Vašem portalu često izvještavate o različitim aferama i slučajevima korupcije u Hercegovini, ali i regiji. Kako ljudi reagiraju na takve članke, odnosno koliko su čitani?

"Članci u rubrici Istražili smo su daleko najčitaniji članci na našem portalu, što nije neobično budući da otvaramo teme koje drugi zatvaraju, ali i da na tim člancima cijeli tim novinara radi nekad i po mjesec dana. Svaki od njih je potkrijepljen i materijalnim dokazima, kontaktirane su sve zainteresirane strane, i to je zapravo školski primjer kako treba raditi. A kada se radi kako treba ljudi to osjete. Nakon svakog našeg udarničkog teksta zatrpa nam se inbox pohvalama i temama i problemima koje nam ljudi povjeravaju."

 Možete li nam navesti neke od najraširenijih oblika korupcije u Hercegovini, s obzirom na Vaša istraživanja i saznanja za potrebe portala Hercegovina.info?

"Pa iskreno ne znam koji su to najrašireniji oblici korupcije, to bi bolje znali neki kriminalisti ili pak tužitelji, no mogu zamijetiti da je korupcija način življenja u našoj zemlji. Ne znamo se ni liječiti, ni zaposliti, ni školovati da nekog ne podmićujemo, ne znamo osnovne dnevne zadatke obaviti bez da nekome nešto 'tušnemo', i sustav u kojem živimo duboko nas je povaljao u blato, i naučio današnje generacije kako ne treba. Oni koji to ne prihvaćaju svakodnevno odlaze iz ove zemlje, jer se nisu i ne žele snalaziti u blatu. S druge strane zakona ima za koga ima i on često običnog čovjeka 'klepne po glavi'. Ukoliko bismo logikom uhićivanja i procesuiranja govorili koji je to najrašireniji vid korupcije, onda bi to bila sadnja duhana. Ispada da su oni koji pokušavaju prodati kilo duhana, na čemu su se othranili brojni Hercegovci, najveći kriminalci u državi, jer druge ne smijemo uhićivati. Stoga bih rekla da je najveći problem u BiH duhan."

 Kažite nam koliko je teško u našoj zemlji izvještavati o koruptivnim radnjama, s obzirom da su akteri uglavnom dužnosnici na visokim pozicijama koji ne žele da se njihove „afere“ prošire u medijima?

"Novinarstvo je poziv i poprilično posvećena profesija ukoliko se obavlja profesionalno. Često kolege novinari, ali i ja osobno osjetimo pad motivacije, jer završimo svoj dio posla, razotkrijemo, dokumentiramo i nema dalje. Ne događa se ništa, nastupa muk. U suvremenim državama zasigurno bi barem neki od naših tekstova rezultirali istragama i uhićenjima, u našoj se to jednostavno ne dogodi. Međutim, ne sprječava nas to da radimo kako mislimo da treba, i da ustanemo, i svaki dan ispočetka. Odlučni smo biti kotačić promjene, biti svoji, biti predani, to otežava naš rad i svakodnevicu, međutim mirno spavamo. Bilo ih je koji su pokušavali narušiti naše spavanje, no ne ide im. Uistinu sam i ponosna što imam skupinu istomišljenika u redakciji, koja me svaki dan gura u pozitivnom smjeru."

 Koliko novinari istražujući i pišući o korupciji mogu utjecati na šire mase? Smatrate li da se pisanjem i izvještavanjem o korupciji zapravo radi na suzbijanju ili barem smanjenju iste?

"Mediji nisu bez razloga nazvani sedmom silom. Ta sila pokreće planine, tjera političare i dužnosnike da rade po zakonima, provocira građane da reagiraju kada je potrebno, i slaže stvari kako trebaju biti složene. Govorim dakako o zdravim medijskim kućama. Nažalost, takvih je u BiH malo, a veliki broj medija je u službi politike. Jednoga dana, kada egzistencija medija ne bude temeljena na proračunskim i drugim davanjima o kojima odlučuje politika, imati ćemo mnogo zdravije medije, i mnogo jasniju sliku o medijima. Imate primjer jedne Hrvatske, gdje također stanje nije savršeno, ali je daleko bolje nego u BiH. Tamo izbije afera, i njome se bave svi mediji, pa pod pritiskom padaju i ministri i gospodarstvenici. U Bosni i Hercegovini to nažalost nije slučaj."

 Prema Vašem iskustvu, koliko su građani Mostara i Hercegovine spremni kontaktirati medijske kuće kako bi izvijestili širu javnost o koruptivnim radnjama?

"Bile su nedavno kolege s TV HB na temu sezone kiselih krastavca. Uistinu na portalu hercegovina.info portalu najmanje osjetim da ta sezona uopće postoji. Gotovo svakodnevno nas  pozivaju ljudi iz svih branši, pa i iz raznih ministarstava, ustanova, naselja. Osjetili su da smo upravo mi spremni objaviti istinu kome god ona (ne)odgovarala. U tom smislu mogu reći da su Hercegovci spremni se povjeriti onima koje su to povjerenje radom i zaslužili. Veliki postotak naših tekstova utemeljen je upravo na javljanjima ljudi."

 Zapravo je potrebna konstantna suradnja građana i medija kako bi se barem donekle „stalo u kraj“ korupciji i omogućilo cjelokupnom društvu da ide naprijed. Slažete li se?

"Dakako da se slažem, međutim moram se vratiti na prethodno rečeno. Svi mi zajedno svakoga dana moramo ozdravljati, moramo dizati svoj glas, moramo tražiti što nam pripada. Ponosna sam kad vidim da smo i mi svojim radom doprinijeli tome da nam se ljudi javljaju i imenom i prezimenom govore o onome o čemu se jučer šutjelo, bilo o namještenom poslu, natječaju, il nečem drugom."

 Možete li nam opisati neki konkretan slučaj korupcije o kojem ste izvještavali na Vašem mediju?

"Naš rad u zadnjih pola godine ponajviše je obilježila bespravna gradnja u Mostaru i cijeloj Hercegovini. Imamo primjere u središnjim dijelovima grada gdje su protuzakonito i protupropisno izdavane dozvole za gradnju, te se pogodovalo investitorima, koji su pod pojmom 'rekonstrukcija i nadogradnja' dizali objekte koji nikada nisu tu smjeli biti. Ta tema također nije od jučer, međutim o njoj se šutjelo, nije joj se istraživački pristupalo, pa nitko nije ni znao što se događa. Danas to više nije slučaj. O svakoj dozvoli se promišlja."

 Je li netko iz Vaše redakcije nekada doživio prijetnje zbog istraživanja i pisanja o korupciji?

"Moram biti iskrena i reći da prijetnji do sada nismo imali. Pritisaka, pa i suptilnih pokušaja podmićivanja jesmo. Slali su nam odvjetnike, spominjali tužbe, zvali nas, pa na koncu dolazili na koljenima. Istina je neutuživa i neugasiva. S druge strane često, kada je nešto zeznuto, čujem komentar „najbolje je da to ti, tvoga se pera svi boje“. Iza tog pera je dvadeset godina staža i istina, ali i ljubav prema ovom poslu. Kada se sve sabere i oduzme ne znam tko se tu koga boji. I na vaše pitanje ću ovdje odgovoriti pitanjem - Nije li najveći strah uvijek da će se objaviti istina?"

 Svake godine u svibnju se obilježava Svjetski dan slobode medija kojim se želi ukazati na važnost zaštite medijske slobode i borbe protiv svih oblika utjecaja na medije. Ako mediji trebaju biti slobodni, zašto je u našem društvu na neki način zabranjeno izvještavati o korupciji, a svi dobro znamo da je „uzela maha“ u gotovo svim životnim sferama naših građana?

"Da se ne ponavljam, govorila sam već dosta o tome. Mediji su u BiH uvelike ovisni. Nije lako biti neovisan, a gledati kako ćeš sutra novinaru i uredniku dati plaću. Politika odlučuje o svemu. Naš portal, zahvaljujući vlasnicima koji su poduzetnici, i koje politika ne zanima, diše punim plućima i može pisati o svemu. Na tome mi brojne kolege zavide."

 Poruka slušateljima, kako se riješiti straha od prijave koruptivnih radnji, jer samo tako možemo graditi bolje društvo?

"Moram reći da svako jutro, dok se vozim na posao slušam Običan radio, i ovom prigodom pozdravljam sve vaše slušatelje. Poruka bi bila budite ustrajni i uporni. I ovaj tromi i kriminalni aparat koji nas okružuje mora raditi po zakonu kada ga se pritisne. Moram priznati da me najviše osobno razočara kada ljudi šute o onome zbog čega bi morali vrištati. Dakle, poruka je derite se, budite promjena. Nemojte odlaziti iz BiH, a da se niste bunili. Nemojte gledati i skrivati se. Može se i mora se do boljeg sutra."