KORIJENE VUČE IZ HERCEGOVINE Splićanka dobitnica nagrade u Rimu

Povodom međunarodnog Dana žena, kulturna udruga Hrvatsko-talijanski mozaik iz Rima, koja svojim mnogobrojnim aktivnostima okuplja najveći broj Hrvata i nudi razne aktivnosti u ovom gradu, dodjelila je i ove godine nagradu “Žena godine.“

Priznanje za promociju Hrvatske u Italiji

Naime, radi se priznanju ženama koje su svojim djelovanjem najviše pridonijele širenju hrvatske tradicije i kuture i općenito promociji Hrvatske, u Italiji.

Ovogodišnja je nagrada pripala Ani Kovačević, voditeljici radionica projekta Recycle Tie Mozaika o promoviranju kreativnog recikliranja kravate, koji je kao dekorativni odjevni predmet daleko poznat kao zaštitni znak Hrvata.

Radionice u Rimu
 
U sklopu ovog projekta održan je četverogodišnji ciklus radionica s najvišim standardima te profesionalnim pristupom. Izniman broj polaznika imao je priliku obogatiti slobodno vrijeme, steći kreativne vještine u jednoj opuštajućoj i prijateljskoj atmosferi. Neke od radionica su bile edukativno-kreativne naravi, isključivo prilagođene za djecu, na kojima su u velikom broju sudjelovali učenici i roditelji koji pohađaju Hrvatsku dopunsku školu u Rimu.

Uspješno savladanje tehnike šivanja polaznika pridonijelo je da iz ovih radionica izađu sad odveć veoma traženi prijedlozi. Tako se iz prvog ciklusa radionica, godine 1918., rodio dvostrani šal, pod nazivom CrissCrossTie, zatim malo složenija TableTie, futrola za tablet, dok su se mališani iskazali u CroaTie, slikom za uljepšavanje doma. Godine 2019. radionica se odvila u talijanskoj pokrajini Molise, zajedno sa zajednicom hrvatskih moližana, koji su naselili ovaj dio Italije prije 500. godina.

Uz pomoć šivaćih strojeva, kreirali su se unikatni modni dodaci, kao torbice od samo tri kravate.

Godine 2021. želja za druženjem je bila jača, pa su se, u skladu s pandemijskim uvjetima, uz nezaobilazne CroaTie slike, kreirali DecoraTie, prekrasni božićni ukrasi, reciklirajuči kravate na veliku radost mališana i ne. Jesensko toplo sunce 2022. malog srednjovjekovnog gradića Acquaviva Collecroce u Molise pridonjelo je ugodnoj atmosferi u šivanju spare. Malo prije Božića 2022. godine veliki broj malih i velikih Hrvata u Rimu, u veseloj blagdanskoj atmosferi izrađivali su jaslice od kravata.

Temelje radionice postavila je Anina baka iz Mostara

Na ideju i realizaciju ovog projekta došlo se savim slučajno. Može se reći da je temelje ove radionice, postavila Anina baka rođena u Mostaru. Dugi školski praznici koje je provodila kod bake i djeda na selu učinili su da dvije bakine singerice nemaju za nju tajnu. Ne samo da je znala šiti, već je završila i školu šivanja, kad je ići u školu bila velika privilegija. Kada se udajom preselila u Imotsku zagoru zajedno s svadbenim škrinjama, bila je i prva bakina singerica.

Bila je presretna kad je Ana, jedina ženska unuka, iskazala zanimanje za šivanje, jer tu istu ljubav, nije uspijela prenijeti na Aninu mamu i tetu.

Ana, koja je inače diplomirani inžinjer elektronskog računovodstva, svojom krhkom, skladnom i gracioznom građom podsjeća na glavni ženski lik filma „Praznik u Rimu“. Diplomu čuvenog zagrebačkog FER-a stekla je početkom 1993. godine, nakon čega se vraća u rodni Split. Vrijeme je teških ratnih godina. Obiteljski dom Kovačevića vrvi rodbinom koja je prisiljena bježati iz razrušenih područja, pronalazeći utočište kod njih. S obzirom da je Ana bila izvrstan student bez velikih poteškoća pronalazi svoj prvi posao u struci. Zapošljava se u Pomorskom centru za eletroniku u rodnom gradu. Svjesna izvanrednog stanja u zemlji, zahvalna zbog mogućnosti da je posao našla bez velikog čekanja, predano i sasvjesno obavlja povjerene radne dužnosti skoro puno
desetljeće života.

Boravak u Švicarskoj

U slobodno vrijeme njeguje svoju veliku životnu strast, koju kratko naziva: Briga o sebi! Znatiželjno proučava sve ono što se odnosi na zdravu ishranu i zdrav način života, jer kako ističe, kroz brigu za sebe, pazimo i na osobe koje nas okružuju, kao i na okoliš . U svojim istraživanjima saznaje o međunarodnoj Shiatsu školi u Klentalu u Švicarskoj, koja je u zamjenu za mogućnost pohađanja seminara i tečajeva Shiatsu, kao i raznih drugih načina Briga o sebi tražili nekoliko sati dnevno rada u hotelu u kojem su se odvijali seminari i tečajevi ovog Udruženja.

Ani je ova mogućnost i suviše privlačno djelovala, s obzirom da i nakon deset godina radnog staža i teškog ratnog stanja nije imala ušteđevine kako bi si mogla priuštiti višemjesečni boravak u Švicarskoj. Na ogromno zaprepaštenje, posebice roditelja, koji se nisu slagali s njenom odlukom da napusti posao inžinjera, ostaje odlučna u svojo namjeri i preseljava se u Klental. Nakon odslušanog i savladanog prvog dijela programa tehnike Shiatsu, želja joj je nastaviti sa usavršavanjem, međutim program tečajeva usavršavanja zahtijevao je dodatnu novčanu nadoplatu i ona odlučuje potražiti posao. Bezuspješno šalje zamolbe u Zagreb i Split. Potvrdan odgovor stiže čak iz tri švicarske tvrtke i nakon određenih burokratskih procesa, vraća se poslu inžinjera elektrotehnike, a u slobodno vrijeme nastavlja usavršavati Shiatsu tehnike. Na novom radnom mjestu upoznaje talijanskog kolegu inžinjera, koji vremenom postaje puno više. Kao prva važna odluka ovo dvoje zaljubljenih odnosila se na mjesto budućeg zajedničkog života. U Švicarskoj su oboje daleko od obitelji, u Hrvatskoj znaju da neće moći naći posao. Preseljavaju se u Rim.

Selidba u Rim

Ana iz Švicarske u Rim nosi i šivaću mašinu, vjenčani dar prijateljice. U novom domu čuva dvije vreće pune raznih bakinih rukotvorina, kojima su se pridružile i svekrvine, od ukrasnih ubrusa do mnogobrojnih dekoracija za kuću. Dolaskom djece, mjenjaju se i Anini prioriteti. Prvih se godine rimskoga života isključivo posvećuje obitelji. Kako djeca rastu, skučeni prostor stana, sve je više tjerao Anu da vreće s bakinim rukotvorinama premješta s mjesta na mjesto. Poinje se zanimati za tehnike patcworka i quilitingoma. Priključuje se Talijanskom nacionalnom udruženju patchworka, prošivanja i ručnog rada. Kako se sve više usavršava, tako se bakine rukotvorine iz vreća pretvaraju u nove. Dio njih je danas dragocijeni prekrivač sinovog kreveta, jastučnice raznih veličina, od kojih je neke rado darovala mami i svekrvi.

Djeca je često viđaju iza šivaće mašine, pa su u vrtiću i u školi uvjereni da je profesionalna krojačica. Pohađaju ustanovu koja primjenjuje pedagošku metodu Marie Montesori, što je povod da angažiraju Anu u školskim radionicama za izradu lutki, pernica i drugih, za djecu prikladnih, predmeta. Za Anu je to izvrsna prilika da stekne iskustva u odvijanju radionica i laboratorija s djecom.

Drugih Hrvata poznaje jako malo. Međutim, igrom slučaja Anin otac u Splitu, u gradskoj knjižnici, upoznaje sestru od pokojne Sare Zuhre Lukanić, jedne od osnivača udruge Hrvatsko-talijanski mozaik, koja joj predlaže da osmisli radionice za Hrvatsku zajednicu iz Rima. Ostao je samo praktični dio da se počne s radionicom kako bi se stara kravata pretvarila u sasvim novi i primamljivi predmet, a osim toga radonica s kravatama je prikladna ne samo za osobe koje već znaju šiti, kojih je jako malo, već i početnike.

Realizacija je projekta doživjela prepreke na samom početku zbog ozbiljnih zdrastvenih problema neprežaljene Sare Zuhre Lukanić. Konkretni dio radionice predviđao je donošenje, postavljanje i upotrebu šivaćih mašina. Zahvaljujući spremnoj potpori i konkretnoj pomoći Zrinke Bačić, podpresjednici Mozaika, radionice su uspješno ugledale svjetlo dana. Za potrebe projekta bilo je potrebno izraditi i web stranicu, recycletie.it I upravo će tečaj izrade idizajna otvoriti Ani vrata za njenu današnju profesiju. Ana je trenutno voditeljica marketinga i prodaje u očevoj tvrtci.

Priznaje da joj u zadnje vrijeme ostaje jako malo vremena za šivanje. Često je prijatelji i poznanici pitaju gdje mogu nabaviti kreacije s kravatama. Međutim, za Anu je bila i ostaje samo jedna velika strast i ističe da joj nije cilj da to postane izvor zarade. Sretna je kad može prenijeti na druge osobe ono što je ona naučila od svoje bake. Isto tako, čini joj veliko zadovoljstvo provesti vrijeme s drugim ljudima kroz kreativne radionice. Posebice sam sretna kad se radi o grupama djece koji svojom maštom, entuzijazmom i ljepotom ispune svaku minutu provedenog vremena, iznenađujući nas svojom beskrajnom kreativnošću.