Slaven Raguž: We can't breathe, we can't breathe!

Narod BiH ih nije birao niti bilo kojim demokratskim procesom odobrio, prema tome ti ljudi mogu sve, samo ne učiti nas demokraciji pravu i docirati kako od BiH stvoriti istinski pravnu i suverenu državu.

Upravno vijeće PIC-a: vlada u sjeni

Ovih dana je opet zasjedao upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (tzv. PIC) recikliravši po tko zna koji put podršku „integritetu BiH i njenom euroatlanskom putu". Još uvijek su zabrinuti i po pitanju Mostara i po pitanju zaostajanja BiH na putu ka europskim integracijama. Nisu zaboravili i svoje psihoterapeutske sklonosti, pa znaju kako smo mi građani frustrirani radi ovakve BiH.

Taj samoprozvani Odbor, kao jedina istinska vlada ove zemlje bez koje se ništa ne može dogoditi, i Visoki predstavnik kao njen najistaknutiji izdanak i jedini pravno nepogrešivi i bespogovorni autoritet vlasti, sa diktatorskim ovlastima, čine i jesu utjelovljenje nesuverenosti BiH i omča na vratu BiH kao normalno funkcionirajućoj državi.

Kolika je licemjernost i neiskrenost namjera najbolje pokazuje baš Valentin Inzko, ne samo svojim odlukama koje su BiH sunovratili jedno 10 godina unatrag, nego općenito svojim ponašanjem i mentalnom ograničenošću koja ga čini izvrsnim izvršiteljem tuđe volje i namjera sviju onih kojima je u cilju tobože boriti se za pravednu budućnost BiH, a raditi sve da do iste ne dođe.

U svome gostovanju u Dnevniku 2 FTV-a 10.12.2014. umislio si je čak kako vrši funkciju Visokog predstavnika ne samo u BiH nego na „cijelom Balkanu". Govori o je o „korupciji koja uvelike vlada na Balkanu pa samim tim i u BiH", dodavši lekciju kako: „ BiH ako želi biti normalna država mora imati tužilaštvo neovisno i bez političkog utjecaja".

Inzko i ovi poput njega ili nas smatraju nepismenima ili jednostavno po starom običaju sa visine svoje preuzvišenosti gledaju na nas kao manje vrijedna stvorenja. Idemo vidjeti kako je stanje u njihovim zemljama gdje očigledno korupcije nema, čim nam popuju s visoka.

Korupcija u EU - Studija prof. Friedricha Schneidera

Najveću studiju o utjecaju sive ekonomije u Europi je uradila VISA Europe. VISA je u suradnji sa poznatom konzultantskom tvrtkom AT Kearney i sa najvećim znanstvenim autoritetom u Europi Friedrichom Schneiderom, profesorom na Sveučilištu u Linzu, uradila jednu od najvećih studija o sivoj ekonomiji u zemljama Europe. O važnosti te studije najbolje govori kako je njene podatke koriste Eurostat i agencije za dodjeljivanje kreditnih rejtinga zemalja. Prije nego se pređe na podatke mora se reći definicija „sive ekonomije" po Schneideru. To je tzv. neprijavljena, nekontrolirana ekonomija, odnosno svaki protok novca koji izbjegava zakonom propisanu vrstu kontrole (osobito one fiskalne naravi). To su primjerice kriminalne aktivnosti, neprijavljena radna snaga i rad, ne fakturiranje, fakturiranje na manje iznose itd.

Indeksi "sive ekonomije" u EU po studiji VISA Europe

Po podacima ove studije u zemljama EU siva ekonomija na godinu pojede 2150 milijardi eura, a dvije trećine tog iznosa se odnose na Njemačku, Francusku, Italiju, Veliku Britaniju i Španjolsku. Na vrhu je Njemačka sa 351 milijarde eura, slijedi Francuska sa 204 milijarde i Velika Britanija sa 189 milijardi eura. Orijentacije radi, vrijednost sive ekonomije u Hrvatskoj je u 2013. godini iznosila 23 milijarde eura.

Uzimajući u obzir udio sive ekonomije u BDP-u, veći je omjer u zemljama tzv. istočne Europe (recimo 28% udio u Hrvatskoj, na suprot 13% u vodećoj Njemačkoj). Međutim, ovi omjeri ne mogu služiti kao relevantan podatak u ocjeni utjecaja na društvo općenito, budući da određene visokoprofitne aktivnosti, poput recimo prostitucije u Njemačkoj i Austriji, čine zakonski reguliranu i fiskalno opterećenu stavku, dok su u zemljama Balkana, kako ga voli zvati Inzko, sve aktivnosti vezane za ovu vrstu businessa zakonom zabranjene i kažnjive, samim tim dio „sive ekonomije". Kada bi se ove stavke izostavile, omjeri udjela „sive ekonomije" u BDP bi bili daleko veći npr. u Njemačkoj i Austriji.

Inzkovo „neovisno i politički neutjecajno tužilaštvo"

U Njemačkoj je u 2012. godini bilo oko 8200 tužbi za korupciju. Do 2014. od ovih tužbi 33 slučaja su arhivirana bez dokaza, 21 su okončana kaznom za počinitelje kojih je bilo 141. Uzimajući u obzir Scheinederove brojke, ovo je beznačajan i krajnje porazan podatak jedne Njemačke, o čemu se očitovala i Europska Komisija svojedobno tražeći pojašnjenje od strane ministarstva pravde Njemačke. Nisu ga nikada dobili iz prostog razloga što je u Njemačkoj zakonom propisano da ministarstvo ima pravo instruirati tužilaštvo u kojem smjeru i na koji način voditi istrage korupcijskih slučajeva.

Inzkova Austrija, od tzv. razvijenih zemalja svijeta, nakon Japana, slovi kao država sa najvećim utjecajem politike na društvo. Procentualno, u Austriji političke stranke dobivaju najviše budžetskih sredstava, daleko više nego što je to u BiH slučaj. Franz Fielder, predsjednik Transparency Internationala Austrije, izjavio je kako problem Austrije nisu dokazane koruptivne veze između politike, privatnika, sudstva koliko dimenzije istih. Nakon slučajeva Telekom Austrie, afere Hypo, mita bivšeg premijera Wolfgang Schussela i četvorice ministara njegove vlade, te niza drugih manjih slučajeva, uvidjevši do kojih mjera je u sustav ukorijenjena kontrola ne samo sudstva, nego svih društvenih tokova, nevladin sektor je čak osnovao Institut primijenjene korupcije („Institut für angewandte Korruption"). „Kad već gubimo bitku protiv korupcije, držimo tečajeve korupcije običnim ljudima" riječi su Rolanda Spitzlingera, jednog od osnivača instituta. Cijena tečaja 20 eura i traje 2 sata u vidu turističkog obilaska sjedišta institucija gdje polaznicima biva prezentirano kako jednostavno namještati natječaje, kako kontrolirati sudstvo, kako se izvući iz eventualnih optužbi i dr.

Priručnik primijenjene korupcije u Austriji

Pogodite koje države, članice EU nisu ratificirale nijedan ili većinu Konvencija za borbu protiv korupcije ne samo EU nego i UN-a? Krenimo redom. Austrija, Njemačka i Italija nisu ratificirale temeljnu „Konvenciju krivičnog zakona o korupciji" Europske komisije. Austrija, Njemačka, Italija, Portugal, Češka, Estonija, Finska, Mađarska, Litva, Malta, Poljska i Španjolska nisu ratificirale dodatne Protokole Konvenciji krivičnog zakona o korupciji". Njemačka, Češka i Irska nisu ratificirale niti UN-ovu Konvenciju za borbu protiv korupcije. Zvoni li ikome onaj „Moneyval" u ušima?

We can't breathe

Još jednu moralnu vertikalu članicu Vijeća PIC-a, SAD, ovih dana potresa cijeli niz afera, počevši od objave CIA-inih izvješća o aktivnostima u 54 zemlje, pored ostalih i BiH, gdje su kršena najosnovnija ljudska prava, pa do oslobađanja policajaca odgovornih za smrt nenaoružanih civila. Najveću prašinu je digao slučaj Erica Garnera oca šestero djece kojeg je, nenaoružanog, usmrtio policajac držeći ga za vrat. Unatoč tome što je Garner 11 puta izgovorio „I can't breathe, I can't breathe", tj. govorio kako ne može disati, policajac nije puštao zahvat i Garner je umro. Sud je policajca oslobodio svih optužbi, što je generiralo proteste ne samo u SAD-u, nego i po cijelom svijetu. Eric Garner je postao utjelovljenje običnog čovjeka kojeg je usmrtio sustav u kojem nema odgovornosti za loše djelovanje i u kojem vlada licemjerstvo deklariranih ljudskih prava, koji nestaju u trenutku kada to odgovara moćnicima.

Metafora je to i našega stanja u BiH gdje nas Inzko i upravno vijeće PIC-a borilačkim zahvatom drže za vrat. Zar nije došlo vrijeme da uistinu uzde ove države prepustite institucijama ove države, za što se tobože od 1995. godine zalažu? U ovih 20 godina, osim štete, nisu napravili ništa! We can't breathe, we can't breathe!

Slaven Raguž