Slaven Raguž: Kako vlada begovska vlada

...preuzimanju vlasničkih udjela u propalih poduzeća, dok je Aluminij prepušten samom sebi, a hercegovačka poduzeća nitko niti ne spominje.

Piše: Slaven Raguž/HERCEGOVINA.info

Jučerašnjom posjetom Nermina Nikšića Tuzlanskoj županiji krenulo se u dogovore oko preuzimanja većinskih udjela u uništenim poduzećima, a samim tim i dugovima u Diti (29 mln KM) i Konjuhu (34 mln KM), o čemu je raspravljala i skupština te županije prije par dana. Vlada preuzima ta poduzeća za 1 KM, a vraćanje obveza po dugovima postaju domena budžeta županije i Federacije.

Da paradoks bude veći, Vlada tuzlanske županije se za provedbu ovih aktivnosti poziva na nepostojeći zakon o financijskoj konsolidaciji, a što je potvrdio sam premijer Tuzlanske županije Bahrija Umihanić. Taj Zakon, usvojen na razini Federacije, ali neusvojen na županijskim razinama, jedan je od zadnjih bisera u nizu ove ilegalne Federalne vlade. U praksi to znači sljedeće: privatna ili javna tvrtka koja ne uplaćuje godinama doprinose, osiguranje, poreze i dr., prelazi u državno, tj. federalno vlasništvo, a dug kojeg je netko napravio, postaje dug sviju koji žive u Federaciji. Zakon je usvojen 20.03. ove godine, pogađate, preglasavanjem. Na ovaj način županijska Vlada će preuzeti i obaveze od oko 63 mln KM koje ova poduzeća, sa većinski privatnim udjelom, imaju prema državi i radnicima, te će taj dug namiriti uz pomoć federalne vlade.

Podsjećanja radi, ilegalna platformaška vlada je samo Konjuhu odobrila 18.06.2012. kreditno zaduženje od 1 mln KM, kao i financijsku pomoć od 2,5 mln KM, dok npr. „Krivaji" je odobren kredit u iznosu od 6 mln KM kod Razvojne banke. „Dita" je privatizirana od strane tvrtke Lora čiji je vlasnik napravio dug od oko 27 mln KM, i on sad može mirnije spavati jer će dug preuzeti „građani" ove zemlje. Također, već spomenutim namjenski izmišljenim Zakonom o financijskoj konsolidaciji ova vlada je iz Federalnog budžeta namijenila oko 200 mln KM za dug rudnika u Federaciji po osnovu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti i poreza na plaću.

S druge strane, zadnjih nekoliko godina najveći izvoznik u BiH Aluminijski kombinat u Mostaru predmetom je političkih i interesnih borbi koji za cilj nikako nemaju dugoročan gospodarski opstanak i razvoj poduzeća, nego isključivi cilj je ovladati financijskim tokovima kako bi se kapital i resursi mogli netransparentno iskorištavati i zloupotrebljavati, na račun ogromnog potencijala kojeg ova tvrtka ima u sebi.
Valja podsjetiti, i ovakav u problemima i na aparatima kakav jeste, Aluminij je i dalje, po podacima Vanjskotrgovinske komore BiH najveći izvoznik u BiH, veći čak i od primjerice Arcellor Mittala, kojeg ilegalna federalna vlada preferira, recimo cijenom struje koju ova privatna tvrtka plaća, koja je daleko povoljnija od one koju plaća Aluminij, inače tvrtka sa državnim kapitalom. No, Aluminij je samo jedan subjekt. Što je sa djelatnicima Sokola, Žitoprometa, TGA, i dr. poduzeća iz Hercegovine? Trebaju li se oni „financijski konsolidirati", ili Zakon o financijskoj konsolidaciji tretira isključivo poduzeća po ukusu bošnjačke političke elite?

Nitko nije i ne može biti protiv da se obespravljenim radnicima Dite, Konjuha i drugih podzeća nađe rješenje egzistencijalnih problema, da im se omogući korištenje pogodnosti zdravstvenog sustava i da im se vrati dostojanstvo radnika koji zarađuje za život. Međutim, zakonska rješenja i praksa po kojoj se rješavanje statusa posrnulih poduzeća rješava kreditnim opterećenjima budžeta, osobito kada ne postoji niti jedan niti dugoročni, niti kratkoročni razvojni projekt, nisu ništa drugo nego omogućavanje onima koji su iskoristili tamnu stranu privatizacije da se izvuku bez kazni. Zašto bi se recimo zaduživala Federacija za oporavak Dite, dok njen vlasnik uživa blagodati vila, jahti, skupocjenih luksuznih auta, itd.? Zašto se ne konfiscira njegova imovina prije nego se optereti federalni ili županijski budžet? Zašto tu praksu ne uvesti kao model? Naravno, u tzv. normalnim zemljama to i jeste model, međutim u nas je model da baš oni koji i dandanas obespravljuju svoje djelatnike i drže ih u nekoj modernoj verziji „demokratskog" ropstva , poput jedne svima znane tvrtke sa Visoke Glavice u Širokom Brijegu, iniciraju i potenciraju donošenje ovakvih Zakona. Naravno, ne radi interesa obespravljenih radnika i njihovih prava, nego radi sebe, kako se ne bi u budućnosti više morali truditi mijenjati pečate i imena tvrtki.

Ilegalna federalna vlada, na čelu sa bošnjačkim elitama iz SDP-a i SDA se nastavlja ponašati kao da je FBiH njihov feud, točnije, begovina. Normalno da će se zalagati za ukidanje županija, nauštrb Federacije i da će to propagirati, čime, svjesno ili nesvjesno, krče put ka uništenju ove kvazi države. Dok se ne krene govoriti o ukidanju ove i ovakve Federacije, velike su vjerojatnosti da će u tome i uspjeti.