Sarajevom se širi miris tamjana

Olako su sarajlije zaboravile život u okruženju, bez hrane, vode izloženi stotinama tisuća granata sa srpskih položaja oko grada.

Piše: Petar Zrinski/hercegovina.info

U najtežim trenucima po Sarajevo moral braniteljima da izdrže dizao se pjesmama Marka Perkovića Thompsona. Sa druge strane u tim trenucima jedan drugi pjevač je političare iz BiH nazvao muslimanskim govnima, a on sam je dizao moral vojsci koja je izvršila agresiju na BiH. O omolavažavanju poznate sarajevske pjevačice kojoj je za Bajram nudio čvarke ne vrijedi ni pisati. Zašto bi to neko spominjao kada se sve ostalo puno gore po žitelje Sarajeva olako zaboravilo.

Isti taj pjevač koji se proslavio pjevanjem tuđih pjesama, ukrao je i prekrojio hit Halida Bešlića. Tako se po tom pjevaču po polju počeo širiti miris tamjana, i sa tom pjesmom su srpski vojnici išli u svoje akcije. Da je neko tih dana napaćenim građanama Sarajeva i u šali rekao da će taj pjevač nekada pjevati u njihovom gradu bio bi u najbolju ruku samo premlaćen.

Rat je prošao. Sarajevo je bilo na putu da ponovo postane koliko toliko normalan grad. Onda je u tom istom Sarajevo htio koncert održati Marko Perković Thompson. Čovjek koji nikada u životu nikoga nije uvrijedio, a ponajmanje žrtvu Sarajeva u nesretnom ratu. Na samu najavu koncerta diglo se i staro i mlado protiv održavanja istog. Uslijedile se prijetnje, mediji su na nož dočekali najavu koncerta pjevača koji je kriv samo zato što ne krije tko je i što je. Zaboravile su sarajlije riječi pjesme: „Nećete u Sarajevo dok smo živi mi".

Danas su ti ljudi još živi, a u Sarajevo je ušao miris tamjana. Mogu razumjeti organizatora koncerta kome je do profita, ali nikako i onih 12.000 posjetitelja koji dočekaše pjevača bez obzira na njegovu reputaciju. Zaboraviše svi na ono na što su se nekada zakleli, a nakon svega Sarajevo može očekivati spekakularan koncert pjevačice u muževoj uniformi u kojoj je harao Bosnom. Patriote Sarajeva ostali su nijemi na miris tamjana koji se proširio njihovim gradom.