Nikola Vranjković: Prošlost koja živi u sadašnjosti

Lijevo, desno ili putem kojim će biti prolazni hit, lutajući između prethodne dvije opcije. No, na Balkanu vrijedi dobra stara ‘sve prolazi'. Ljudi ovdje stvarno slabo pamte događaje od jučer, kamoli od prije dvije, tri ili više godina. Prošao je i Jasenovac i Bleiburg, parade i govori, i sve ponovno tone u more zaborava. Ja sam ih namjerno prešutio, jer čekam da utihne dernek.

Za primjer prolaznosti uzeo sam jednostavan primjer. Ispred nas su bili predsjednički izbori. Danima oko nas iskakale su reklame, sučeljavanja, izjave... Puno toga se vrtjelo, a za manje od tjedan dana sve je palo u zaborav. No, hoće li pasti u zaborav trag naše prošlosti ? Prošlo vrijeme je ostavio velike tragove na ovim prostorima, a to osjećamo i dan -danas. Evo, recimo bivši predsjednik Ivo Josipović.

Čovjek koji se izjasnio kao agnostik; on vjeruje u Boga ali ga ne shvaća. Čovjek koji je bio među glavnim autorima optužnice generala Gotovine. Čovjek koji je zaradio na autorskim pravima svoje glazbe, a nitko nije čuo niti jednu njegovu pjesmu. Predsjednik koji je javno podržao petokraku, simbol zločina pod kojim su stradali mnogi nevini ljudi. Predsjednik čiji je otac bio šef Golog otoka, i na čelu Ideološke komisije CK SKH, i u to vrijeme bio jedan od onih koji su s političke razine davali suglasnost i odobrenja UDBI za provedbu likvidacija. Čovjek pod čijim je mandatom Hrvatskom proglašena agresorom na BiH.
Ali glavno pitanje koje me muči - tko su ljudi koji su glasali za njega ?

Čekaj, nije li Hrvatska na prvim demokratskim izborima pobijedila sa velikim brojem glasova za izlazak iz Jugoslavije ? Kuda su otišli, tih skoro 90 % tada izjašnjenih Hrvata koje je podržalo suverenu državu Hrvatsku, demokraciju i HDZ?

Gdje su nestali svi ti glasovi danas ?

Da li je Jugoslavija ikada otišla od nas ? Previše je čimbenika koji ukazuju na to da je ona tu, prisutna kroz određeni prostor. U Zagrebu je još imamo trg Josipa Broza Tita, koji je odgovoran za brojne zločine kroz povijest. Mnoge europske zemlje maknule su petokrake sa svojih javnih površina, dok u Hrvatskoj još uvijek postoje mnoge spomen-ploče i kipovi na kojima se nalazi crvena zvijezda. Ono što želim reći da pod krinkom demokracije postoje mnogi ljudi koji veličaju vrijeme i ljude koje je sustavno ugasilo mnoge ljudske živote, bez ikakvog dokaza i traga. Nisam nacionalist, fašist i protivnik sam totalitarnih režima. Ali, primjerice, jedna Njemačka za visoko podignutu desnicu daje drastične zakonske kazne. U Hrvatskoj često na obljetnicama vidimo ‘Smrt fašizmu' i petokrake kako okolo paradiraju bez ustručavanja. Nekome ponos i dika, meni osobno znak stradanja, u prvom redu moje obitelji i moga naroda. A predsjednik hoda po tim manifestacijama i podražava te iste. Istina, posjetio je i Bleiburg, ali sve je to bilo više radi reda. Ne zaboravimo je Sabor u to vrijeme ukinuo pokroviteljstvo cijelog programa. Naravno, tu su i mnogi ‘hrvatski skupovi' koji se pretvore u ustaško veličanje poglavnika Pavelića. Da, onog Pavelića koji je uzeo pare i pobjegao od svoga naroda. Kapu na glavu, i udri rođo, za ponos i slavu svojih korijena. Raznorazne pjesme koje veličaju ubojstva i klanja. Deklarirane Rvatine i katolici, koji će poslije na dugmetaru i žarulje, Sandre Afrike i ta čudesa. Ali vratimo se na izbore. Jedino što mogu zaključiti...

Kako dati glas nekome tko zanemaruje budućnost, a gleda u prošlost ? Kad ovo kažem, mislim na obadvije strane.

Ali bilo kako bilo, opet zaboravljam jednu važnu činjenicu. Sve prolazi, pogotovo na Balkanu. Stih jedne pjesme kaže: ‘Ovu su zemlju pravili, i ratnici, i pesnici, i različiti bogovi.' Istina nije daleko. Izbori su već ubrzo ionako zaboravljena stvar, doći će neka nova zanimacija za žuti tisak, nove izjave i nova prepucavanja na relaciji lijevi i desni. Tko će pobijediti, ‘odlučiti će narod'. Neki će ostati kući, sa parolom ‘moj glas ne mijenja ništa', drugi će zaboraviti uopće da su izbori, treći će ustajati iz grobova odlaziti na glasanje. Sve je to ovdje normalno. Naravno tu su i mnogobrojne teorije zavjere koje su ionako dobro humoristično štivo koje bi razvedrilo i najtužnijeg među nama.

Politika je posao koji nije za svakoga. Danas jesi, a sutra nisi. Jer kod nas sve ima dubok korijen iz prošlosti, i zaboravlja se puno toga. Puno je njih prešlo na drugu stranu kad se rušio stari poredak i uspostavljala demokracija i žive za svoju korist, a Hrvatska i dalje tone u moru dugova i novih kredita. Problem nije politika, problem su ljudi sa dva lica koji mijenjanju svoju odjeću ovisno o ‘vremenskoj prognozi'.

No, ja se sjećam rečenica koje je izgovorio Ivan Revač u filmu ‘Konjanik'. Kada je njegov brat Petar otišao u konjanike, a on u pravoslavni manastir, napuštajući katoličku vjeru, rekao je:
‘Ali što znači prelaziti na drugu stranu ? Može li se prijeći na koju stranu, osim na onu na kojoj jesi ?'

Lijevih i desnih više nema, jer vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.

Nikola Vranjković