Mostar napokon može odahnuti. Istina nemamo svoje TV, ali smo napokon dobili MTV, onaj pravi, autohtoni.

...razuma u zločinačkom mozgu tog lika, razuma kojeg nije bilo jer je đeneral uzvratio prijetnjom da će gađati i radio postaju na vrhu Mostarke. Obećano, izvršeno! Granate su padale na Mostarku i oko nje. Pokojni Tomo Mazalo i ekipa s radija odlučiše iz sigurnosnih razloga preseliti opremu u sigurniji dio grada, a dok su selili, ekipa tehničara je održavala program da se signal ne bi gubio.

Piše: Slaven Raguž/supersajt.info

Preselili su se u Centar 2. Rat je. Snajperisti gađaju prolaznike, a granate bespoštedno padaju po gradu. Ljudi su po skloništima i samo se čeka pauza između jednog granatiranja i drugog da se ode po namirnice, po vodu itd. Jedina nit koja je takav život vezala za nekakav normalni život bio je taj radio signal.

Pade mi na pamet sad i "Mozaik" Nenada Valentina Borozana, emisija koju smo klinje, priznajem, slušali jer nije ničega drugog bilo u programu, a radio jedini medij. Negdje sam našao da je pokojni Ranko Marinković prekinuo medijsku šutnju dugu par desetljeća kako bi isključivo Nenadu Borozanu dao intervju u toj emisiji, jer je toliko bila poštovana, a još više njen autor Dragutin Tadijanović je na nekom simpoziju u Dubrovniku ustao i ustupio mjesto Borozanu da sjedne kraj njega, u šali govoreći da to radi ne bi li opet i njega intervjuirao.

Moja generacija se bolje sjeća glasa Ivana Ćubele, poznatog Ćubija, i njegovih sportskih vijesti. Inače, za one koji to ne znaju, Ćubi je jedan od glavnih "krivaca", ako ne i glavni ?krivac", oživljavanja iz pepela ideje o HŠK Zrinjski. I dan danas su dileme kome je prvom to palo na pamet Ćubiju ili Jadranu Topiću. Sjećam se i određene doze podsmijeha kod naroda kad je Ćubi o ovome govorio na radiju. Granate padaju, redovi ispred Caritasa, snajperisti gađaju, a on o nekakvom Zrinjskom.

Danas nema ni Tome Mazala, ni Borozana, ni Ćubija, nema njihovog entuzijazma i volje, a nema niti njihovog radija. Ono što nije tenkovima i topovima uspjelo đeneralu Perišiću, uspjelo je egoizmom, sebičnošću, ganjanjem osobnog probitka i jednostavno glupošću, onima koje smo tobože mi birali da nam vode grad, a i nas Hrvate kao narod. Što boli najviše? Boli njihova šutnja i muk!

Prođoše evo skoro dva tjedna da je signal mrtav, nitko da glasa pusti. Suzdržavao sam se riječi napisati o tome, jer mi ionako spočitavaju da puno lajem, ali evo, simbol otpora agresoru, simbol obrane grada - Radio postaja Mostar, šutke utihnu da nitko riječi ne prozbori i makar se malo pospe pepelom, jer odgovornost je na svima nama što se ovo dogodilo i događa. Jučer televizija, danas radio, sutra kazalište, ne daj Bože Zrinjski, škole,... Mi šutimo, naše glavonje prolaze u tamnim autima, a u nasljeđe našoj djeci što ćemo ostaviti? Ništa!

Hvale se naši "čimbenici" kako će otvoriti predstavništvo HNS-a u Brussellesu, Berlinu i Washingtonu. Ja postavljam pitanje: Kad će se otvoriti predstavništvo u Mostaru? Tu bi ga prvo trebalo otvoriti, jer je moguće da dok gore budu rezali vrpce za otvorenje, ovamo će biti sve više lanaca s katancima na vratima. Ta, i Papa Ivan Pavao 2 je slao misionare u prigradske četvrti Rima da propovijedaju vjeru. Nije ih zadnjih godina slao u Afriku, nego po Italiji.

Međutim, "sreća" u nesreći je da smo u Mostaru, opet zaslugom naših, napokon dobili MTV. Varate se, nije to poznati glazbeni kanal, nego je to kanal makedonske tv, koja je došla u zajedničkom paketu sa TVSA, Behar TV i prije svih Al Jazeerom, TV Igmanom i TRT (Türkiye Radyo Televizyon) u cilju, citiram hodžu sa TV Igman: "širenja islamske kulture i tradicije za obraćenje nevjernicima kako ne bi završili u Džehennemu". Dodaj ovome milijun različitih turskih sapunica, na isto toliko različitih kanala, domalo će nam djeca učiteljicu u školi pozdravljati sa "Merhaba učiteljice", a ona će odgovoriti "Merhaba djeco, možete sjesti".

Nema se apsolutno ništa protiv hodže na TV Igman, protiv propagiranja islamske tradicije i kulture, da se razumijemo. Nema se ništa niti protiv Al Jazeere, TV Igmana itd., ali postoji li išta što "širi našu autohtonu hrvatsku, hercegovačku tradiciju i kulturu", što bi naša djeca mogla gledati i pratiti kako bi očuvali tradiciju i vrijednosti koje smo naslijedili ili smo sve uništili? Zar nije sramota da ima tamo nekakav TV Igman ili Behar tv, a nemamo Hercegovačku TV ili HRT Mostar?! Sram nas sve od reda bilo!

Možda je i bolje da su ljudine poput Nenada Borozana i Ivana Ćubele umrli, da nisu vjerojatno bi umrli od muke jer ono za što su riskirali svoje živote je otišlo u propast. Kad nešto promislim, gašenje signala Radio postaje Mostar, ali i televizije, je tolika sramota za nas kao narod da su oni umrli po drugi put.