Mobiteli i antifašizam

O crkvi u nekom drugom tekstu, idemo saznat što je antifašizam ako je to uopće moguće, svašta se skriva ispod naizgled pitome površine. Zasigurno je politička ideologija kao i anarhizam, iredentizam, kolonijalizam, marksizam; sve odreda ideologija bolja od bolje a ja ne volim ideologije, nisu mi prikladne današnjem vremenu. Da bismo zavirili malo dublje u antifašizam moramo saznat što je fašizam da bi bili anti. Fašizam je kako se kod nas percipira desni diktatorski režim, iako nije jasno kako tu spada i nacionalsocijalizam najpoznatijeg Adolfa na svijetu koji isto upada u tu kategoriju, barem što se ovih prostora tiče. Nikad mi nije jasno bilo zašto ne postoje i antinacisti, ipak je nacizam bio neusporedivo opasnija ideologija po čovječanstvo. Pojam antifašizam je fakat slučaj kada veća rijeka je pritoka maloj.

Riječi kao riječi oblikuju se u rukama onoga koji ih upotrebljava a ono što me doista danas zanima je gdje u blizini ima desnih (ili lijevih) totalitarnih režima (?), teško je ako nema fašista imati i antifašiste.

Nakon što su doktori pokušali objasnit jednom psihičkom bolesniku kojeg poznajem da ne može općit sa drvetom, odgovorio im je: „Ma napravit ću ja rupu!“. Posebno se dio Hrvata trudi zadnje vrijeme da se svrsta u antifašiste i povezuju neku imaginarnu desnu totalitarnu Hrvatsku s ciljem njihove anti borbe. No čak i kad je pokojni prvi predsjednik vladao Hrvatska se nije mogla nazvati desnim totalitarnim režimom, no ne znate vi kako to zlo samo iskoči, uvijek treba mantrat protiv njega – rekao bi vam zakleti antifašist.

Antifašiste zamišljam obučene u neke crne mantije sa onom velikom crnom kapuljačom od koje se ne vidi lice, pogurene kako kroče po ulicama od kocke, pod prigušenim svjetlom lanterni i kako se kriomice okreću i gledaju da li ih neko prati, kad se uvjere da ih niko ne prati pokucaju na velika vrata od punog drveta sa dva zasuna, otvori im se mali prozorčić iza kojeg vire oči koje nervozno gledaju pored njih da se uvjere je li zrak čist. Kasnonoćni posjetitelji šapnu: „To smo mi, antifašisti“ i nakon toga se zasuni podižu i vrata se uz zlokobnu škripu otvaraju a unutra u polumraku sjede istomišljenici koji nervozno odmjeravaju novopridošle, po ukočenim ramenima im se vidi da u svakom trenutku očekuju opasnost. Kad se konačno svi smjeste razmišljaju o akcijama protiv fašista. Heroji, unatoč silnom proganjanju i strahovanju za vlastiti život oni su spremni za naše dobro uvijek se žrtvovati.

Dok su suvremenici fašističkih ideja i znali što je fašizam a samim tim što je i anti meni koji sam rođen sedamdeset i neke je to imaginaran pojam, mogu mi svašta pokušat uvalit pod njega. Osobno fašizam doživljavam poput tifusa, nije da ga danas nema u svijetu ali nema ga na našem kontinentu a ako neko ipak i oboli od njega rijetko kad je to danas ozbiljnije od gripe, lijekova ima puno više nego sredinom 20. stoljeća a ako nema stvarne opasnosti od tifusa zašto nam onda stalno prijete sa njim? Zato što bi morali zatvorit sve bolnice u kojim se tifus liječi, morali bi spalit sve lijekove kojima se tifus liječi, morali bi podijelit otkaze svom medicinskom osoblju specijaliziranom za borbu protiv tifusa, ne bi mogli izdavat stručnu literaturu niti puniti dijelove novina tekstovima o prevenciji tifusa.

Kada bi danas hodali ulicom i pitali ljude koje sretnete: „Što je antifašizam?“ većina odgovora bi bila podjednako točna kao i legendarni odgovori Splićana na pitanje: Što je to analni otvor?

Iz istog razloga svako za sebe može tvrditi da je antifašist i da je ugrađen u temelje EU. Ugrađena je i vjera pa ne moramo svi biti vjernici, mogu za sebe tvrditi i da sam ruski oligarh no valjda bi to nečim trebao i dokazati, barem dobrom ljubavnicom, no kako dokazat antifašizam ako nema fašista?! Pa zašto pobogu onda tu riječ čujem svaki dan, zašto neko očekuje da će porast u mojim očima ako za sebe kaže da je antifašist a ne može to potkrijepiti niti jednim činom.

Najveća se zamka krije ako poput mene negdje kažete da niste antifašist jer pod tim pojmom prečesto serviraju sasvim nešto drugo od onog što je općeprihvaćena definicija, automatizmom se valjda postaje fašist. Ovo je kao podjela na lijeve i desne stranke, ili si jedno ili drugo, nema nisi ni jedno ni drugo moj jarane, odluči se! Očekuju i danas odgovor od mene da im jasno odgovorim jesam li jedno ili drugo no mene trenutno više muči drugo pitanje: Koji je bolji iPhone ili Blackberry? Ako ste sigurni da znate odgovor pošaljite mi ga.

HB.org