Marin Topić: Ova lica zvuče prepoznato

Valjda prošli izbori i sve ovo gubi smisao. Možda je trenutačno tako, ali kad malo pogledamo što je u daljini, mislim da će biti jako dramatično. Gledajući kroz povijest, kad su se god britanski i njemački ministri vanjskih poslova družili da nešto odrade, počinjala je frka. A upravo su britanski vanjskih poslova Philipu Hammond i njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier napisali pismo raji u Bosni i Hercegovini da se hitno nešto treba mijenjati, neke reforme po programskim principima. I to mi nije jasno taj termin programski principi, postoji program, postoji princip, odnosno načela prema kojima se izvodi taj program. To je nešto uvijeno, ali uglavnom mora se događati. Znači frka je počela.

Je li Berlinski zid pao na krivu stranu

Slučajno se dogodilo da je ovih dana 25 godina od pada Berlinskog zida, a Berlinski zid je izgleda pao na krivu stranu, trebao je pasti na Zapad, a on je pao na Istok. Sovjetski savez, odnosno Rusi su ponovno ojačali i prave nove granice Europe.

Malo se vratimo u ne tako daleku prošlost i sjetimo se 30. rujna 1938. godine i Münchenskog sporazuma koji su potpisali čelnici Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Italije. Ova dva posljednja nisu važna, važno je da su potpisali Englezi i Nijemci (sporazum Hitler - Chambrlain) i to je bio pakt protiv Sovjetskog Saveza. Znači padom Berlinskog zida i oholom, pogrešnom ne mogu reći okupatorskom, jer ovo je gora politika od okupatorske koju je Zapad vršio prema zemljama bivšeg istočnog bloka doveo je do toga da utjecaj Rusije je ponovno postao prejak. I normalno kome će pisati pismo nego zemljama zapadnog Balkana i bilo ti je „Pišem pismo, tinta mi se proli", izgleda se opet prolila tamo gdje je riječ o Hrvatima. Odjednom se počelo nešto događati, znači istodobno srpska i ruska vojska rade padobranski desant (Srijem 2014.), a ova dvojica pišu pismo i hitno se treba nešto rješavati. Valjda su Rusi toliko ojačali na zapadnom Balkanu, da i Njemačka i Engleska traže hitnu intervenciju. Znači počinje se praviti nova Jalta.

Da vidimo sada što su se Ameri i Rusi dogovorili, gdje će biti taj novi Berlinski zid ili granica između Zapada i Istoka. Svi najavljuju novi hladni rat, pa i glavni mudrov svjetske politike Henry Kissinger. Sjetimo se poznate kolumnistice Tanje Torbarina koja je 1989. godine govorila da ne ruše zid u Berlinu nego ga prenesite na Drinu, to je nekadašnja granica Istočnog i Zapadnog Carstva. Jedno je sigurno - ova granica neće biti na Drini nego će biti ili na Zapadu granica Republike Srpske ili će biti tamo gdje naš Dario Srna igra u Donjecku, vidim da su doveli teško naoružanje. I sad je na političarima drugog reda veleposlanicima da to odrade, a posebno na političarima trećeg reda, to su političari u BiH. Novo crtanje granica na tzv. zapadnom Balkanu.

Nedjeljom, kada nema Hrvata u Sarajevu, odmah se skupe bošnjački političari i uz pomoć Srba s Pala naprave neke nove programske principe. A ljudi, koja, bre, brzina kao da je naslov programskih principa „Bježi Jankec, cug ti bum pobegel".

Bez DF-a ni mečka ne pleše

Počinje ukrcavanje na europske tračnice, i isto se malo vratimo unazad i sjetimo se 1948. godine i Rezolucije Inforbiroa iz Budimpešte u kojoj se tražilo da se izjasne tko je za Staljina i Ruse i tko je za Tita i ko fol Zapad. Samo trebamo vidjeti gdje će biti Goli otok, hoće li tamo biti ponovno zatvor, ili će biti nova turistička destinacija. I događa se jedan zanimljiv fenomen. Oni koji su uvijek bili protiv euroatlantskih integracija, to su SDS kao radikalni Srbi, i SDA kao temeljno bošnjačko-turska stranka, odjednom donose neku rezoluciju bez legalnih predstavnika hrvatskog naroda i čak prozivaju našeg izabranog predsjednika Dragana Čovića da se odluči ili za Dodika ili za hrvatski narod. Znači počelo je već etiketiranje ili kako su komunisti govorili diferencijacija. Ispada tako da Dragan Čović i tri četvrtine Hrvata koje je glasovalo za njega nije za euroatlantske integracije i NATO savez, kao da smo mi Hrvati rusofili, a mi imamo hrvatske putovnice i samim time smo već članovi Europske unije i NATO saveza. I ispade da smo mi Hrvati protiv euroatlantskih integracija, a da su za njih oni koji nikada u životu nisu bili ni u snu za njih. Mislim to je jako smiješno, počinje Blitzkrieg, isto kao što ga je Hitler vodio na buku. On je napravio sporazum s Englezima, pa poslije godinu dana s Rusima, pa napao Engleze i Francuze. Ovo se sad odvija na nekim drugim razinama ne baš ratnim, iako Rusi prijete nekim konvencionalnim naoružanjem.

Jugoslavija je bila poznata po glazbeno/muzičkoj sceni u Sarajevu. I kako funkcionira temeljna bošnjačko-turska stranka SDA koja uvijek sebi nađe nekoga tko će biti njen frontmen. Prvo je to bio Haris Silajdžić pa se umorio, pa je bio Zlatko Lagumdžija, novi je DF-ovac koji je glavni pjevač sarajevske glazbeno-političke scene Željko Komšić. I zanimljivo on piše neke programske principe, kojih bi se stranke na vlasti trebale pridržavati da bi poslušali ovu dvojicu ministara vanjskih poslova. Prvo gledajući logički, Dragan Čović je u pravu, filozofski gledano nijedna kuća se ne gradi od krova, nego se radi od temelja. Prvo treba formirati vlast u županijama, zatim u Federaciji i u cijeloj državi. Ako želimo neke ozbiljne reforme, moramo imati dvotrećinsku većinu u svim tim razinama vlasti. Ali znajući da to nemaju, oni rade sarajevsku nedjeljnu bukaču ili novi politički Blitzkrieg. Kada su već uzimali taj termin programski principi, trebali su samo iz SDS-a pitati neka odgovore je li za njih Gavrilo Princip terorist ili heroj. Pa da ne pitam hoće li SDS potpisati da BiH bude član NATO saveza, pa to je elementarno, to su ideološko-politička načela. Ako treba donositi programska načela, ona su kratka, ideološko-politička, onda treba ih donositi konsenzusom i treće je dinamika ostvarivanja tih programa Ali tko te pita, vlak za Stuttgart je došao na kolodvor u Sarajevo i tko je za Europu, počelo je ukrcavanje. Kako je krenulo, taj će vlak brzo sličiti na one iz Indije, svi političari će biti u tom vlaku, bit će ih i po krovovima. Ali je isto bezobrazan način na koji se odnosi dio srpske političke elite, a posebno bošnjačke stranke prema hrvatskom članu Predsjedništva i strankama HNS-a koje su dobile tri četvrtine političke volje hrvatskog naroda koji je suveren i konstitutivan. Za razliku od Bakira koji je dobio samo 32 posto glasova svog naroda, a ovaj srpski predstavnik je izgubio u Republici Srpskoj od Dodika. Mislim da se ne bi trebala praviti krčma bez krčmara, jer taj europski vlak u svakom slučaju mora prijeći preko Republike Hrvatske, pa bi ga tamo možda netko mogao zadržati na sporednom kolodvoru.

Stanica Podlugovi

Ovdje je izgleda najvažnija brzina tko će se prvi ukrcati, ako nećeš ti, ima tko hoće. I trenutačno je u ovoj priči najnervozniji Martin Raguž. Imam posljednje informacije da on i Diana Zelenika jer njezin glas bio bi dvadesetdrugi za formiranje vlasti na razini BiH, kao zapete puške čekaju na stanici u Podlugovima kad će naići voz za Stuttgart da bi se mogli ukrcati i uskočiti na europske tračnice. Poznajući predsjednika Dragana Čovića, možda ga mogu prevariti na nižim razinama, ali u visokoj politici nema šanse. I mislim da će dobro ozepsti i Diana Zelenika i Martin Raguž čekajući, što voz za Brezu, što voz za Travnik. I samo bih na kraju htio pripomenuti predsjedniku Draganu Čoviću koji preuzima ured hrvatskog člana Predsjedništva idući ponedjeljak od novog frontmena sarajevske glazbeno-političke scene, novog Željka Bebeka, Željka Komšića da na bilo koji način sačuva sliku Željkova predsjednika Josipa Broza Tita u uredu, jer bilo bi dobro da kada dođemo u posjet našem predsjedniku da imamo gdje igrati pikada.

I za kraj pozdrav svim čitateljima s kultnom pjesmom Zdravka Čolića „Stanica Podlugovi".

Piše: Marin Topić /pogled.ba