Marin Topić: 'Lex Martin Raguž' protiv Slavena Raguža

Komunisti su zaštićena vrsta, i sve je prolazno samo su oni vječni na ovim prostorima.

Piše: Marin Topić/HERCEGOVINA.info

Kada o ovome pišem sjetim se kada je 1994. godine na ove prostore došao Franjo Tuđman. Ovo je istina zgoda u koju se može zabiti sva suština ovih zadnjih 20 godina komunističke demokracije na našim prostorima. Sjedili su tako na večeri koja se organizirala na Blidinju, Tuđman i Šušak a preko puta njih Mijo Tokić i Vinko Zorić. Nakon večere Tuđman je održao govor i pitao nazočne imaju li što pitati. Javio se Mijo Tokić legendarni gradonačelnik Tomislavgrada jedan od rijetkih koji nije nikada bio u partiji upitao je : "Predsjedniče može li onaj tko je član HDZ-a biti i predsjednik HDZ-a"? Tuđman je na to zamucao, a Šušak je odmahnuo i rekao pusti ti Tokića, a to je značilo da to nije bilo moguće.

Demokrtaski proces je počeo tako što su Srbi, Hrvati i Muslimani koji nisu bili u komunističkoj partiji dobili izbore, a onda je međunarodna zajednica skupa sa kosovcima organizirala i započela rat , te su polako narodnjake izbacili iz stranaka kako bi komunisti počeli preuzimati sva vodeća mjesta u istim. I ti isti komunisti iz svih naroda na ovim prostorima bit će na vlasti dok ih gladni ljudi ne istjeraju iz njihovih ureda i fotelja.

Sve ovo pišem povodom sabora HDZ-a 1990 koji će se održati u subotu i na kome će se suočiti dva Raguža u izboru za predsjednika. Jedan je stari provjereni komunistički omladinac Martin, a drugi je Slaven jedan normalan mladić i čovjek, otac troje djece, čovjek koji govori tri strana jezika i što je najbitnije čovjek koji nikada nije bio u partiji. Dakle suočit će se mladi čovjek sa starim koji hoće da pravi neke nove reforme.

Kakve nove reforme mogu ponuditi stari političari koji su već godinama u vlasti? Više ih neću zvati ni lex, nego T rex crveni dinosauri koji nikako da izumru. Ja se sjećam Martina Raguža koji je devedeset i neke došao u Mostar kada ga je HVO obranio sa hrvatskom sirotinjom i domoljubima. On i njemu slični su tada što iz Sarajeva, što iz Zagreba došli, a imali su gdje i doći jer su odmah izvršnu vlast preuzeli komunisti Herceg Bosne na čelu sa Jadrankom Prlićem. Tada su na sva mjesta u vladujućim strukturama uposleni komunisti, a Hrvat intelektualac koji je išao u crkvu koji je volio Boga i koji nije vjerovao u komunizam kao diktatorski režim nije imao nigdje biti osim u postojbama nositi pušku i negdje zaginuti.

I danas nakon svega im je malo što su nas handrili 20 godina i od nas napravili sirotinju, i opet bi u politiku gdje bi nam uveli neke novine. Ja Martina osobno poznajem i čovjek je rođeni političar, i idealan je za diplomaciju, pogotovo ovu današnju gdje se hoda po prijemima i pričaju se šupljaci. Martin sve što je vodio u životu je propalo, svaka država i idealogija, sve od socijaističkog saveza pa do Hrvatske samouprave i na pravom je putu da ugasi i devedesetku.

Ono što je interesantno, ta devedesetka je napravljena zbog ogorčenja dijela osnivača HDZ-a, i sada bi on bio taj koji će nastaviti voditi tu stranku. To mu je donekle i lako jer su sve stranke na području bivše drževe komunističke stanjinističkog tipa, jer to od njih traže Amerika i Britanija. Tu je sada Martin idealan da nastavi takvu politiku, a pošto niti jedna stranka ne radi po statutu i nema ni grama demokracije olakšan mu je posao. Oko sebe ima i ljude koji su u stanju lažirati i Sabor komunističke partije Kine, a kako ne bi i sabor male stranke kao što je HDZ 1990 sa 600 članova. Svu komunističku ideologiju je najbolje ismijavao poznati satiričar Vladimir Bulatović ViB koji je napisao: "Mole se drugovi da ne spuštaju ruke ima još glasovanja", i to je sva politika starih komunista.

U takvom okruženju Slaven nema velike šanse da pobjedi, ali on čim se kandidirao on je pobjednik tih izbora. On je otvorio nešto novo na ovim prostorima, a to je da se mladi ljudi na ovim prostorima koji nisu opterećeni prošlošću mogu pošteno baviti politikom. To je prvi znak da ćemo se nakon 1945. godine konačno početi riješavati komunističkih kadrova kao što je njegov protivnik.

Najbolji primjer svega toga je prijem Hrvatske u Europsku uniju. Na tom prijemu nitko ni od domaćina, a ni od gostiju ni grama ne voli Hrvatsku, dapače svi su tu bili oni koji iskonski mrze Hrvatsku. Od predsjednika države, premijera vlade i ministara do gostiju koji su napadali Hrvatsku, od Đukanovića, Lagumdžije, malog Bakira do Tome Nikolića srpskog ekstremiste. Ukratko to je bio skup mrzitelja Hrvatske.

Pošto su komunisti vječni onda je baba Vesna Pusić na tom prijemu bila obučena kao Alisa iz zemlje čudesa. Ona se na tom prijemu obukla kao curica, a ja sam samo gledao kada će joj sise zapeti za štiklu i kada će se slomiti. E sada zamislite ako ovakvi kao Martin Raguž ostanu na vlasti u BiH kako će Lidija Korać za 50 godina (ona će biti još živa, jer komunisti žive od 100 do 150 godina) izgledati na prijemu BiH u Europu. Samo zamislite na što će ona i njena frizura tada sličiti.

I po onoj starinskoj bit će Martin u Mostar, Martin iz Mostara. Ovdje je sve dobio i sada bi stvarao novu platformu koja će nas konačno uništiti i dokrajčiti, i za to mu samo treba legitimitet od ova tri zlatna slova jer on na izborima ne može dobiti ništa. U ovakvom rasporedu snaga onaj iza koga ne stoje gradske ili općinske organizacije Mostara i Širokog Brijega nema nikakve šanse na izborima.

Sa druge strane Slaven je nešto najpozitivnije što se dogodilo Hrvatima u politici na našim prostorima. Ukoliko se ipak desi da Slaven pobjedi na saboru, onda bih tada mogao parafrazirati Amstronga koji je na došavši na mjesec rekao: "Ovo je mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo".

Pobjeda Slavena Raguža bi bila mali korak za čovjeka, ali veliki korak za demokraciju među Hrvatskim narodom na ovim prostorima, ali i komplet u Bosni i Hercegovini jer bi prvi puta pobijedio mladi čovjek koji ne pripada boljševičkom korpusu.