Kraljica krivih poteza i loših odluka

Piše: Ivan Baćak

U jednoj domaćoj sapunici, uz ne tako lošu glazbu, može se evo pronaći i inspiracija za naslov kolumne. A kad imaš naslov, imaš priču. Kad imaš priču, imaš i po(r)uku priče. Još ako imate sreće da ne morate pisati o Šeksu, kao Z. Despot, ni o seksu, jer su vam od svih seksualnih organa, što bi rekao stari poskok Vajta, ostale samo oči, možete lijepo početi pisati pismo Jadranki, jer je to nije samo splitski đir ni  torontski ili njujorški hir.  Jednostvano nisi „in" ako još nikada nisi pisao Jadranki. Ti kao ljut na nju, zabrinut za stranku, kao slučajno je upozoriš da bi bilo ravno izdaji primiti nazad u stranku jednog Doktora. Ona te kao posluša i već sutra zadovolji - sve tvoje uvjete. Usput se obratiš i ostatku konzilija liječnika i običnim kandidatima za predsjednika stranke jer primjećuješ da ih inače ne bi nitko ni primjetio. Više medijske pozornosti dobiva onaj koji se ne će ni pojaviti na ovom Saboru stranke nego njih pet koji ne znaju jesu li pošli ili su došli.

Mediji su se toliko komercijalizirali da vam je zapravo sve teže razlikovati kada neka sapunica postaje preslika životne stvarnosti, a kada se od konkretnog života pravi sapunica u kojoj su glavni likovi doktori koji se bave svim osim medicinom, novinarke koje su davno prestale pisati a počele propisivati, hokejaši koji se bave boksom i boksači koji su zapravo glumci, po potrebi i saborski zastupnici. Gradonačenik iz sapunice, koji se ne razlikuje puno od našeg stvarnog gradonačelnika, pomalo grub, ali iskren, nazva u večerašnjoj epizodi vlastitu majku „kraljicom krivih poteza i loših odluka".  Odmah nakon toga idu vijesti u kojima stvarna predsjednica, stvarne, nekad moćne stranke uveseljava narod izjavama o „raspuštanju jednog temeljnog ogranka", o zabrani povratka u stranku desecima, stotinama, svima protjeranima iz stranke jer su se još prije deset godina usudili primjetiti i naglas reći da je stranački car gol. Uistinu je teško uočiti kad su završile vijesti a kad je počela sapunica. Ne mogu vjerovati da naša „žena, majka, kraljica" ne razlikuje „spin" od stvarnosti. Ona ozbiljno zabranjuje povratak u stranku Doktoru koji je tek popunio pristupnicu i ne zna se kad će (re)aktivirati članstvo?! Ona slijedi naputke iz prekooceanskog pisma potpisanog od Ivinog dragog Frenka koji našu kraljicu Džej Kej šalje psihijatru, a Doktora uspoređuje s ratnim zločincem Mladićem. To nije zasmetalo ni Despotu, ni Ivkošiću, ni Šoli, ni Ugrinu, da spomenem  samo one koji prate zbivanja u i oko HDZ-a, i k tomu pretendiraju biti moralne okomice posrnulog hrvatskog novinarstva.  Ne reagiraju jer je normalno Doktoru zalijepiti sve što jest i što nije, jer će se on već nekako sam obraniti. Svima je, čini se, sve jasno osim aktualnoj predsjednici stranke.

PRAVA DIJAGNOZA, KRIVA TERAPIJA

Njoj, „kraljici krivih poteza i loših odluka" nije jasno da je Ivić Pašalić nakon svega samo lakmus papir stupnja demokratiziranosti  stranke. Tumačenjem Statuta na način da se Pašaliću, Kovaču, Zdravki Bušić, Gašpariću i stotinama drugi zabrani povratak u stranku, Džej Kej bi mogla Doktora pretvoriti i u katalizatora ubrzanja prijeko potrebne desanaderizacije HDZ-a. Mogao bi Šeks ubrzati okončanje izbora po gradovima i županijama i sabrati hadezeovce na prvomajski, izvanredni slet, jer sadašnjih Jadrankinih pet-šest protukandidata ionako ne pokazuju interes predstaviti se širem članstvu HDZ-a. Kao problem im je prostor za druženje. Te se ne mogu dogovoriti o ideji zajedničkog predstavljanja ili sučeljavanja pred članovima stranke, te nemaju ravnopravan pristup medijima, pa nemaju sredstava za obići cijelu Hrvatsku. A ne usude se bidni zamoliti za pomoć onoga koji ima logistiku, koji je magnet za medije i koji je ionako bar deset puta bio u svakom temeljnom ogranku HDZ-a u Lijepoj našoj i šire. Zbiljam, nezgodna situacija. Na koncu me ne bi začudilo kad bi se pragmatični Šeks osobno obratio Doktoru s molbom da stranačkom organizmu preporuči odgovarajuću terapiju jer se dijagnoza odavno zna. Da je Šeks znao koliko je Pašalić bio u pravu kad je prije deset godina upozoravao na Sanaderove razne sklonosti, da je tada znao cijenu Glavaševe lojalnosti u srazu s Doktorom,  da je mogao pretpostaviti da običnim hadezeovcima, nakon svega ne će smetati povratak recimo Rojsa, ili Loše i M. Tuđmana, ne bi mu danas trebao Araličin Memorandum za spas HDZ-a, ne bi uz ovih pet morao tražiti još jednog, ozbiljnog kandidata. Jesu li Jadrankine budne službe zapazile da se i Zvonko Bušić učlanio u HDZ? Ili su ga zamijenili sa sestrom Zdravkom?

Kako bilo, ne će proteći još puno mutne vode prije nego se uvjerimo da je Pašalić bio u pravu i kad je tvrdio da je „ Šeks glavni strateg HDZ-a, dok je Glavaš operativac, a Sanader samo njihov glasnogovornik", te da će „Šeks i Sanader uništiti temelje HDZ-a". Ali su u Hrvatskoj puna politička groblja onih „koji su imali pravo". Zato ni Jadranka ni Šeks kao ni zelenčavi Jandroković (ma zamisli?!) ni 'pripošteni' Milošević (sic!) ne bi trebali strahovati od Pašalićeva povratka. Jer njegova buduća politička moć je srazmjerna količini i veličini njihovih krivih poteza i loših odluka. A oni koji misle da se stranka može tuđmanizirati bez utemeljitelja stranke, da se može omasoviti zabranom primanja novih članova i demokratizirati nametanjem zabrana, onemogućavanjem rasprava i raspuštanjem ogranaka - preuzimaju na sebe rizik potpunog uništenja nekad tako moćnog nacionalnog pokreta.

Ipak, NE ZNA SE ništa prije samog Sabora na kojemu možda ipak zapušu neki novi vjetrovi promjene.