Kolumna: Angelina usvaja malo Bosanče

Ne, nisam jeo tamo, preskupo je i ima tu više kartona nego hrane. Pomfrit izgleda kao da je optočen plastikom, sol s njega izjeda nepce i usne, žilava krumpirasta tvar se zaglavljuje u grlu, pljuvačka je ne može dovoljno raskvasiti. Meso ima okus sapuna koji je nekoliko dana odležao na dnu kade i smješten je između dvije polovine pognjecavog peciva.

Piše: Veselin Gatalo / pogled.ba

Jeo sam to... Hm, ne bih tražio odgovarajuću riječ. Jeo sam te hamburgere u Splitu, Frankfurtu i Beču, okus je bio jednak. Nikakav. Za pare koje tu čovjek ostavi ni za što, može se najesti ćevapa ili pljeskavice da mu puca iza ušiju i da mu se nakon izlaska iz ćevabdžinice ruka blago drži za trbuh, a cijela čaršija na licu vidi da je čovjek dobro jeo. Na moje sveopće čuđenje i sveobuhvatni užas, taj navrat-nanos restoran je bio pun! Pun - puncat! Djeca i odrasli su čekali na red da pojedu taj sapun usred kruha, da okuse taj komadić Amerike i boljeg života. Tad se sjetih da je tu američku aščinicu otvorio sam predsjednik države, Željko Komšić, Hrvat po službenoj dužnosti. I tad, vidjevši punoću restorana i prazninu duše našeg naroda, shvatih svu bijedu i podanički mentalitet glavnoga grada, onog koji će nas, kao, povesti u integracije i bolju budućnost.

Ponedjeljak bijaše, jedan od prvih dana Sarajevo Film Festivala. Skupa fešta za skup svijet. Ispuhalo je malo, dolaze amaterski i poluamaterski filmovi. Ali neka, neka ima filmskih festivala, makar i ne bili u Hercegovini. I, naravno, marketinški stručnjaci su smislili način da se opravda skupa fešta usred najsiromašnije europske zemlje, čudne zemlje u fazi poluraspada. Kao, eto, usred siromaštva i polugladi, neka se vidi da nam je kultura živa, a duh nije klonuo. Ma hajde... Zemlja je toliko u banani da prinudni upravitelj austrijske kolonije zvane BiH povremeno naglasi kako se Bosna i Hercegovina neće raspasti. Usput, usred prenavljanja o demokraciji, nijedna demokratska aktivnost nije dopuštena. Ni izjašnjavanje o mediju na jeziku naroda, pa nadalje. Ništa. Čak ni samoorganiziranje regija nije dopušteno, osobito ne po nacionalnoj osnovi. U Švicarskoj se to može, tamo je demokracija dopuštena.

Okus sapuna iz McDonaldsa osjetim i svaki put kad netko spomene Europsku uniju. U mislima odvrtim onaj spot grupe Nervozni poštar, onaj zabranjen u Hrvatskoj. I znam stvari koje se mogu provjeriti. Na zakone Europske unije se ne može demokratski utjecati. Ne mogu se promijeniti iz zemalja članica. A zemlje članice moraju prihvatiti zakone EU i primijeniti ih u svojim zemljama. Čak i Engleska, koja nije članica Europske unije, ima 80 posto zakona iz EU. Čak ni oni ne mogu utjecati na njih. Vodstvo Unije se ne bira demokratski. To rade Rothschildi, Habsburzi, Rockefelleri, u ime članica i građana. Nije baš demokratski, zar ne? A euro... Crna Gora već plaća cijenu uvođenja eura. Jako je malo toga ostalo crnogorskog Crnoj Gori i Crnogorcima. Zašto? Među ostalim i zato što euro nema podlogu u zlatu kao valute zemalja. Euro je "papir u optjecaju". Papir. Šaren i kvalitetan, ali ipak papir. Papir za papirne snove papirnate hrane iz američke aščinice... Zato Mađari više vole svoje forinte, Rumunji leije. Znaju da iza toga stoji nešto. Da je njihov novac nešto više od papira.

Vesela sirotinja Bosne i Hercegovine je opet neku večer duboko udahnula. Slavni bračni par, Angelina Jolie i Brad Pitt, došao je u naš glavni grad svoja veličanstvena stopala spustiti na bosanski skromni i nedostojni tepih. Radovali su se Bosanci uvaženim gostima, vrištali su od sreće crnci Europe, mnoga je suza kanula na debeljuškasti vrat ponekog obožavatelja američke brze hrane. Jer, nije šala, Angelina Jolie i Brad Pitt dolaze baš tu, kod nas, ne u neku tamo Etiopiju ili Eritreju, ne u neku Somaliju ili Sierra Leone. Nije naš rat bio tako nikakav i mizeran da nam ne dođu tako bitni gosti. Možda se poneki Bosanac raznježi do te mjere da uvaženim gostima ponudi nekoga svog. Zašto ne? Tito je uvaženom Muameru El Gadafiju poklonio čitavu jednu Mostarku, Sofiju Farkaš, čak je tragove postojanja čitave njene obitelji potpuno izbrisao. Osim mališana iz Afrike i Azije, Angelina još nije usvojila ni jedno bosansko dijete. Ali, ima vremena. Ako se to dogodi, ne sumnjam da će uvaženoj gošći bosansko dijete uručiti sam predsjednik države, možda baš onaj koji je otvorio McDonalds.