Kada hijene marširaju

Kako je sam rekao odlučio je taj dan uoči presude provesti u miru i promišljanju na njemu najljepšem mjestu - Brdu ukazanja u Međugorju i u društvu svojih prijatelja koji mi nisu nikada okrenuli leđa.

Već po objavi te vijesti krenule su priče o bjegu, a sve je popraćeno ponižavljanjem kako Mamića, tako i Međugorja kao svetog mjesta.

Nije prošlo mnogo sva sila hijena se slila u mjesto koje su sotonizirali putem svojim medija. I ovaj puta su tu jer su željni krvi, a u svojim člancima ne štede nikoga tko ima veze sa Mamićem, niti im je išta sveto, piše čitatelj iz Međugorja.

Zdravko Mamić je emotivac i čovjek bez dlake na jeziku, te je nakon presude dosta emotivno izašao u javnost. Nakon toga su isti mediji izokrenuli njegove riječi tražeći bilo što da ga dodatno ocrne.

I tu naravno nije kraj. Ulogorile su se hijene u mjestu koje mrze iz dna duše prateći svaki korak Zdravka Mamića i tražeći bilo što da ga mogu u javnostidodatno  predstaviti kao negativca. Još se u tim medijima koji za sebe vole reći da su neovisni nije pojavio, ne članak nego pasus,  koji bi objasnio kako su to potpisani sporni ugovori sa nogometašima Dinama i u kakvoj su situaciji bili ti isti nogometaši prije potpisivanja ugovora sa Mamićem. 

Iako je to bit cijle priče oko suđenja, to nije bit priče mas medija o Mamiću nakon izricanja presude.  Noć uoči presude Mamić je rekao da on nosi taj križ za koji samo Bog zna zašto mu ga  je stavio na leđa. Zdravko Mamić mora nositi taj križ i čovjek je zaključio da ga je lakše nositi u svetom mjestu u društvu svojih prijatelja. Za to vrijeme hijene misle drugačije i marširaju svetištem.