Jure Zovko: Sponzoruše, županice, gejice i jedna izgubljena duša
Prije nego prijeđem "in medias res", dužan sam ispriku Ivi Komšiću, sarajevskom gradonačelniku koji zbog brojnih obveza još nije stigao napustiti neudobnu fotelju dekana Filozofskoga fakulteta u Sarajevu. Razlog isprici je što sam prije tjedan dana napisao da je sarajevski gradonačelnik odgovoran za zatvaranje Zemaljskog muzeja, jedine preostale sekularne institucije u Bosni i Hercegovini. Prema pouzdanim informacijama koje sam u međuvremenu dobio, Ivo Komšić očito u tom slučaju nije glavni krivac. Stvari sam analizirao iz perspektive moći kojom raspolaže zagrebački gradonačelnik, simpatični Milan Bandić pa je došlo do zabune. Ivo Komšić je daleko simpatičniji i sposobniji od Bandića, ali je sebe doveo u nezgodnu situaciju da je prisiljen koalirati s raznim partijama kojima su europske integracije zadnja rupa na svirali, pa u tom kontekstu i ne može biti odgovoran za vlastite postupke. S obzirom da u Sarajevu nitko ne želi preuzeti odgovornost za eutanaziju Zemaljskoga muzeja, nekako je najpametnije reći da su u pozadini mračne sile, nešto po uzoru na Moiru u grčkim tragedijama. Skidam kapu Moiri i ministru Jovanoviću jer još nisu prosvjedovali protiv mojih napisa iako sam im dosta toga spočitnuo. Sarajevski je gradonačelnik očito pod baražnom vatrom jakih fundamentalističkih snaga pa je prisiljen raditi kompromise koje u normalnim uvjetima ne bi napravio. Nedavno ga je frontalno napao jedan od hafiza na Filozofskom fakultetu da je, navodno, u sukobu interesa. Gradonačelniku koji ujedno obnaša dužnost dekana Filozofskoga fakulteta očito nije lako kada dobije dopis od reisa-l-uleme s nadnevkom po hidžretskom računanju vremena (Ramazan 8, 1432) u kojem se traži od Rektora sveučilišta da zaštiti zakonitost rada na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Pojam "zakonitost" ovdje treba sagledati u kontekstu načina računanja vremena, odnosno hidžretskoga kalendarskoga svjetonazora i njihova pravosuđa.
Moramo također odati posebno priznanje Ivi Komšiću jer je najbolja potvrda da još ima Hrvata u Sarajevu. Ne samo da ih ima nego i vladaju Sarajevom. Nešto slično kao što ateisti i agnostici vladaju katoličkom Hrvatskom, a njihov je postotak analogan broju Hrvata u Sarajevu. Pitanje moći ovdje ostavljam po strani.
Gradonačelnik Komšić prizna mi je u kratkom razgovoru prošli tjedan da europske ideje nisu baš poželjne u njegovom gradu ali on ih ipak podržava kao što je primjerice podržao doktorski studij "Filozofija i evropski identitet" koji smo pokrenuli kolega Damir Marić, bivši prorektor Samir Arnautović i moja malenkost. Chapeau bas za dekana Ivu Komšićajer nije spriječio osnivanje navedenoga doktorskog studija, a mogao je to učiniti što bi mnogi na Filozofskom fakultetu to pozdravili.
Kao što je sarajevsku žabokrečinu ustalasala moja kolumna "Halal vino na Dan reformacije u Sarajevu" tako je hrvatsku javnost potresala nekadašnja sponzoruša u fotelji sisačke županice Marina Lovrić Merzel kupnjom atraktivnoga Audija 6. Sličan je Audi vozila i bivša mostarska dekanica Filozofskog fakulteta koja nije dobila nijedan glas pri ponovnom izboru za dekansku fotelju. Po nalogu šefa partije koji je kontrolirao rad dekanice dotična se kandidirala za rektoricu sveučilišta. Nije prošla, ali je čeka atraktivna funkcija prorektorice sveučilišta za strateški razvoj.
Filozofsko pitanje koje me je cijeli tjedan zaokupljalo dok sam smišljao novu kolumnu postavljeno je u duhu Aristotelove filozofije: što je zajedničko (koinon) atraktivnoj hrvatskoj sponzoruši, veleučenoj dekanici (bez znanstvenih radova) i uglednoj županici s najvećim brojem nezaposlenih u državi? Odgovorimo li da je riječ o limuzini kojom se vozikaju, postavlja se pitanje jesmo li dali adekvatan odgovor u duhu Aristotelove filozofije pri postupku zahtjevnoga definiranja. Ako se za županije i županice može reći da su suvišan balast državnoga proračuna te da bi bilo najpametnije ukinuti ih, za dekanice i sponzoruše se ipak može konstatirati da su prijeko potrebni segment suvremenog potrošačkoga društva. Sponzoruše, doduše, nisu još postale prihvaćena pojava našega pseudokonzervativnoga svjetonazora, ali su vlastitim snagama postupno izborile svoj modus vivendi a time i svoja građanska prava. Za razliku od još uvijek nepoželjnih sponzoruša, dekanice se može tumačiti kao fenomen društvenoga prestiža. Kada pomislim na bivšu dekanicu mostarskog Filozofskog fakulteta, koji također sufinancira Republika Hrvatska, važno je imati u vidu da je njezin ponovni izbor podržao jedan hrvatski rektor koji također voli skupocjene "pile". Iz akademskoga kuta gledano, može se reći da je stvorena jedna nova društvena paradigma koja će poslužiti brojnim studenticama kao žuđeni ideal: postati dekanica bez znanstvenih radova koja uspješno vozi najnoviji model sportskog Audija. Dobro je to da cure na faksu neće više maštati kako jednoga dana postati Slavica Ecclestone, Nina Morić ili Jelena Rozga. Pred očima će im u budućnosti lebdjeti svijetli ideal dekanice u sportskom Audiju Q3. Očekujem da će ugledni Ante Tomić, nekadašnji student Filozofskog fakulteta u jednom hrvatskom gradu, nakon burne polemike s Ninom Raspudićem prijeći na pisanje novog hrvatskoga romana koji će poslužiti kao prototip hrvatske postmodernističke scene. Umjesto ofucanih muškarca bez brkova naslov bi mogao glasiti "Depilirana dekanica" (DD) ili možda "Samosvjesne sponzoruše" (SS). Besposleni književni kritičari bi mogli također doći do riječi u svojim osvrtima na nove književne produkcije.
Odluka Hrvatskog sabora da se raspiše referendum prema kojem bi definicija braka kao zajednica muškarca i žene trebala biti unesena u Ustav Republike Hrvatske duboko me potresla, štoviše razočarala. Riječ je o povratku u mračna vremena kada se ljude dijelilo na muškarce i žene. Totalno se ispustilo iz vida da je rod primarno gramatičko pitanje. Pribojavam se također, dođe li do promjene Ustava Republike Hrvatske, da će se zgodne hrvatske gejice osjećati zapostavljenima u odnosu na atraktivne sponzoruše i moćne dekanice. Da bi se u svakom pogledu zaštitilo elementarna prava hrvatskih gejica, potrebno je, po bosansko-hercegovačkom modelu Sejdić-Finci, uputiti prosvjed Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourg da će u slučaju nove definicije braka u Republici Hrvatskoj bude ustavno regulirana, doći do obespravljenosti zgodnih hrvatskih gejica. Naime, navedene gejice jamačno neće imati jednake startne pozicije - o kojima iscrpno govori John Rawls u svojoj "Teoriji pravednosti" - u odnosu na atraktivne hrvatske spoznoruše da postanu dekanice ili županice u Audiju Q3. Dopis Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu prijeko je potrebno što prije uputiti s obzirom da se hrvatski premijer Zoran Milanović sve manje snalazi u ovoj situaciji, a sve više me podsjeća na stih jedne mlade pjesnikinje: "Ja sam duša izgubljena..."
Piše: Jure Zovko/dnevno.hr
Vezani članci