Ivan Vrljić: Gola egzistencija – preživljavanje

... svakako je preživljavanje, uz toliko malo sredstava školovati djecu, financirati hranu, plaćati režije i slično. Sociološki i ekonomski gledano mi smo stupovi ponosa, uz rapidnu nezaposlenost, prisilni odlazak mladih , BDP-u na razini Burkine Faso i Togoa , bosanskohercegovačko društvo ni više ni manje - opet živi. Pitamo se kako?

Vjerojatno je riječ o pomoći izvana, naših dragih rođaka iz dijaspore koji ovdje dođu ljeti i onda počnu soliti pamet o napretku , savršenoj utopističkoj zemlji gdje cvjeta maslina u pustinji i gdje se zgrće na milijune dolara teškim napornim radom od jutra do večeri. Iznutra zadojeni kompleksnom neravnotežom kako izgurati dan do visine cenera prvi lijek nam obično bude - kavana . U toploj idiličnoj atmosferi trača i opojnog dima cigarete nastojimo komentirati suviše svježe domaće vijesti , sve samih crnila i žutila. Pa se onda dijaspora čudi tolikom navalom mladih u kavane. Rekoh to je gorki lijek, draga dijasporo! Bez toga lijeka nema nam ni života, opet i od toga netko preživljava i zarađuje.

Ali gospodo vi ovdje vozite bijesne aute, progovori opet glas dijaspore. I počnem objašnjavati čudni fenomen dokazivanja u našoj sredini. Krediti, dugovanja , lihvarenje samo da se svijetu dokaže da imamo , a u stvarnosti malo ili ništa - pustoš. Velim da ovamo ljudi imaju istinsku potrebu dokazati drugom da imaju - svim mogućim sredstvima po cijenu dugovanja. Korupcija i mito, progovori treći put glas dijaspore. Potvrdih da nam je to poput jutarnje kave - svakodnevnica. Dijaspora je dobila analizu stanja i ustvrdila potpunu dijagnozu bosansko-hercegovačkog društva. Ona je zove rak sa mogućnosti metastaze na sve organe i okolna tkiva društva. Rekoh, to smo preživjeli u ratu. Sad nas čeka rehabilitacija, dugotrajna i naporna u vidu esspreso kave i šetnje na suncu. Dijaspora se vratila puna dojmova.

That's life! Ajmo i mi živjeti tamo!