Fra Mario Knezović: Čovjek je čovjeku vuk ili kakvih se ljudi treba čuvati
Isus u svojoj poruci kaže da se čuvamo ljudi (usp. Mt 10,17). Mislio je na one koji će nas predavati vijećima, privoditi, izdavati, zlo na nas svaliti, u tamnice voditi. Potaknut Isusovim savjetom načinio sam popis kakvih se ljudi u naše vrijeme treba čuvati. Čuvati ih se ne znači odbaciti ih, prezreti, mrziti i osuditi. Čuvati ih se znači čekati njihovu (našu) promjenu, obraćenje i ne dopustiti im da oni utječu na naše stavove, usmjerenja i osjećaje.
Iz moga kuta gledanja čini mi se da se treba dolje popisanih ljudi čuvati. Naravno da ovaj niz može biti i proširen. To i vi sami možete učiniti. Među ovima ćemo najvjerojatnije pronaći i vlastito ja. To je dobro. Nismo (nisam) posve izuzeti od ovih karakteristika. A popis ide ovako:
Čuvajte se onih koji nisu čitali, a pišu.
Od onih koji nisu ratovali, a pričaju o bitkama.
Od onih koji pričaju o gradnji zgrada, a ne znaju što je cement i mistrija.
Od onih koji su hrabri uslijed alkohola.
Od onih koji se kriju u masama.
Od onih koji se bore za ljudska prava, a promiču pobačaj.
Od svećenika koji drugima tovare bremena, a sami prstom ne miču.
Od biskupa u kojih ne udara srce, nego zakon.
Čuvajte se karizmatika koji govore u jezicima, a ne pričaju s ukućanima i braćom.
Od političara koji su zaboravili na riječ ostavka.
Od uhljeba koji jedu svježi kruh.
Od grlatih koji zašute kada treba nešto važno reći.
Od onih koji hode crvenim tepisima, a duša im je crna.
Od dodvorica kojima je uvijek dobro.
Od vjernika koji brzo osuđuju, a sporo praštaju.
Od promicatelja zakona bez pravednosti.
Od liječničkih taština i profesorskih veličina.
On onih koji nisu plakali, a uzrok su tuđih suza.
Od onih koji se junače, a i vlastita sjena ih straši.
Od onih koji navješćuju svjetlo, a ni svijeće upalili nisu.
Čuvajte se interesnih boraca za fotelje u ime naroda i Crkve.
Od crkvenjaka koji nakon „laktanja" za tron svoj uspjeh pripisuju Duhu Svetomu.
Od isfrustriranih časnih sestara i mrzovoljnih fratara.
Od popova koji „popuju", a svomu egu robuju.
Od duhovnika koji propovijedaju samo strah i govore da je sve mrak.
Od onih koji svećenike izruguju, a s njima u molitvi ne druguju.
Čuvajte se ljudi velikoga ega, a maloga mozga.
Od laganoga uspjeha, brzoga karijerizma i niskih strasti.
Od prijatelja koji zarobljavaju i slobodu sputavaju.
Od škrtih ljudi koji pričaju o milijunima.
Od onih koji se klanjaju vlasti bez imalo časti.
Od onih koji kažu da je sve dobro, od onih koji kažu da je sve loše, a najviše od onih kojima je sve svejedno.
Od „svetaca" smrknuta lica i od onih koje ne vole djeca.
Od novinara koji poslušnički izvršavaju nesavjesne zadatke.
Od medijskih urednika koji obrađuju ispod stola naručene teme.
Od ljudi koji vas srdačno grle, a ne žele da živite bez mrlje.
Od domoljuba s rukom na novčaniku, umjesto na srcu.
Od kritizera i komentatora skrivenih iza tuđih imena.
Od onih koji kritiziraju, a ne prihvaćaju kritiku.
Od onih koji mlade sputavaju, a ne žele im biti suputnici.
Od onih koji su svakomu loncu poklopac, a oni nikako da začepe.
Od onih koji dodaju sol na tuđu ranu, a sami su neslani.
Od „frajera" bez pokrića.
Od onih koji „lome" ženska srca, a nemaju kičme.
Od pjevača koji se obogatiše na humanitarnim koncertima.
Od lijenčina koji spavaju do podne, a pričaju o ljepoti jutra.
Od besposličara koji nemaju para.
Od kockara, „kurvara" i vračara koji žive od tuđih para.
Od trgovaca koji za „Judine škude" svoje dostojanstvo nude.
Čuvajte se pričalica kako Crkva ima novca, a njihova novčanica nikada nije zvecnula u kasici milostinje.
Od onih koji te vječno ogovaraju, a s tobom srdačno razgovaraju.
Čuvajte se „Ustaša" koji pričaju o rijeci Drini, a ni na Neretvi nisu bili.
Od komunjara koji promiču toleranciju i snošljivost, a Tito im je uzor.
Od ratnih profitera i dezertera.
Od „tatinih" sinova i medijskih spinova.
Od onih koji su dužni, ali zbog toga nisu tužni.
Od onih koji na visok položaj pucaju, a nisko stoje.
Od pušača koji ne kupuju cigarete.
Od onih koji potežu za novčanik, a ne plaćaju.
Od „tajkuna" koji ne vode o radnicima računa.
Od licemjera koji su pristojni i svima gode.
Od „nedodirljivih" koji u tuđe živote diraju.
Od ljubavnika koji se kunu u vjernost nakon trećega bračnog posrnuća.
Od djevojaka i žena bez osmijeha, stida i nježnosti.
Od studenata koji su uvijek znali, ali su ispit pali.
Od profesora niskoga znanja, a visokih kriterija.
U konačnici čuvajte se onih koji ne žele prići kajanju, primiti oprost, izgovoriti ispriku, poniziti svoju uzvišenost, pasti na koljena, sići s trona i reći: Grješan sam čovjek!
Čuvajte se ljudi koji druge gledaju kroz grejšnu prošlost, a ne kroz milosnu budućnost.
I na kraju čuvajmo se da bi došli dani da uopće ne moramo pisati od koga se treba čuvati.
P.s. Dakle ovo je autorski popis fra Marija Knezovića i ako uzimate pojedinačno izjave da znate citirati izvor.
Fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net
Vezani članci