Domaći mediji plaćaju huliganske orgije!
Hercegovina.info
Piše Bojan Šunjić, Poslovni portal ba
foto: Notonline.com - Heysel 1985
Skoro kako nema grada u ovoj zemlji koji bar jednom nije bio žrtva huliganskog divljanja i nasilja. Skoro kako nema niti jednog kažnjenog takvog nasilja ili bar kažnjenog na odgovarajući način. Skoro kako nema niti jednog zakonskog ili građanskog postupka i akcije koja suvremene barbare s nogometnih stadiona može spriječiti u njihovim obračunima s protivničkim barbarskim skupinama, sa sportom, s njima samima.
Silni su psiholozi, sociolozi, sigurnosni stručnjaci diljem svijeta, raspravljali o uzrocima divljanja ljudi s ruba mentalnog zdravlja i društva, Vidjeli su ih u njihovom okruženju, frustraciji, psihologiji mase, mržnji, porivu za nasiljem... Složili su se u jednoj, možda i najbitnijoj, stvari koja promiče bh medijima, društvu i vlastima - jedina stvarna nagrada i satisfakcija njihovim "djelima" pozornost je javnosti, društva, protivničkih skupina. Cilj su im naslovnice novina, udarne vijesti na televiziji, fotografije "uradaka" na forumima, Intenet sajtovima... Zašto se onda borba protiv takovog nasilja ne usmjeri u tom smjeru?
Nakon tragedije na Hayselu Britanija je krenula u obračun s vlastitim Huliganima izmaklim kontroli. Uz silne zakonske restriktivne mjere i rigorozno kažnjavanje prijestupnika, analitičari se godinama nakon britanskog nesumnjivog uspjeha u sprječavanju huliganstva slažu kako su mu u velikog mjeri kumovale i mjere poduzete u britanskim medijima.
Dijelom zakonskim odredbama, a dijelom prihvaćanjem odgovornosti samih medija, suvremenim su barbarima zatvorena vrata javnosti. Slike i priče o nasilju nestale su s naslovnica novina. Nestale su fotografije. Televizijske postaje prestale su objavljivati snimke nereda. Općenito objavljivane su samo štura policijska priopćenja u skučenom medijskom prostoru. Huligani su ostali bez motiva, bez puta do pozornosti, u konačnici i bez svrhe svoga "djelovanja". U Britaniji su postali nslavna prošlost. Na gostovanjima naprave tu i tamo poneki izgred i to u zemljama u kojima znaju kako će se moći dočepati naslovnica.
No, što je s Bosnom i Hercegovinom? Upravo suprotno. Svaki pa i najmanji huliganski incident udarna je vijest skoro svih, ako ne i svih, medija. Fotografije razaranja u novinama, televizijske "ekskluzivne snimke, internetske "senzacionalne" video i foto reportaže... Idu i dalje pa bez i najmanje potrebe podgrijavaju atmosfere prez rizične događaje, objavljuju policijske planove suzbijanja nereda, podsjećaju na prethodne "slavne" obračune...
Tako domaći mediji izravno plaćaju huliganske orgije. Izgovor kako "to rade svi drugi" te ako baš samo njihov medij ne objavi (ne plati) huliganske uradke smanjuje čitanost, bizaran je koliko i zao. Zar je pet stotina čitatelja više vrijedno stradanja i mladića navijačkih skupina i slučajnih prolaznika? Zar je, naposljetku vrijedno suludo izgubljenih ljudskih života?
Sami se ovdašnji mediji, realno, teško mogu dogovoriti o zajedničkoj apstinenciji od senzacija ovakove vrste. Vlasti ih u tomu moraju i potaći i natjerati preuzimajući vlastitu odgovornost, ali zakonima i inim drugim mjerama odrediti i kaznenu odgovornost medija za poticanje nasilja.
Jer, plaćaju li svojim neodgovornim izvještavanjem mediji huliganstvo u ovoj zemlji? Pod punom moralnom i kaznenom odgovornošću, bez najmanje dvojbe, odgovaram - plaćaju i to obilato.
14.9.2010.
Hercegovina.info / Poslovni portal
foto: Notonline.com - Heysel 1985
Skoro kako nema grada u ovoj zemlji koji bar jednom nije bio žrtva huliganskog divljanja i nasilja. Skoro kako nema niti jednog kažnjenog takvog nasilja ili bar kažnjenog na odgovarajući način. Skoro kako nema niti jednog zakonskog ili građanskog postupka i akcije koja suvremene barbare s nogometnih stadiona može spriječiti u njihovim obračunima s protivničkim barbarskim skupinama, sa sportom, s njima samima.
Silni su psiholozi, sociolozi, sigurnosni stručnjaci diljem svijeta, raspravljali o uzrocima divljanja ljudi s ruba mentalnog zdravlja i društva, Vidjeli su ih u njihovom okruženju, frustraciji, psihologiji mase, mržnji, porivu za nasiljem... Složili su se u jednoj, možda i najbitnijoj, stvari koja promiče bh medijima, društvu i vlastima - jedina stvarna nagrada i satisfakcija njihovim "djelima" pozornost je javnosti, društva, protivničkih skupina. Cilj su im naslovnice novina, udarne vijesti na televiziji, fotografije "uradaka" na forumima, Intenet sajtovima... Zašto se onda borba protiv takovog nasilja ne usmjeri u tom smjeru?
Nakon tragedije na Hayselu Britanija je krenula u obračun s vlastitim Huliganima izmaklim kontroli. Uz silne zakonske restriktivne mjere i rigorozno kažnjavanje prijestupnika, analitičari se godinama nakon britanskog nesumnjivog uspjeha u sprječavanju huliganstva slažu kako su mu u velikog mjeri kumovale i mjere poduzete u britanskim medijima.
Dijelom zakonskim odredbama, a dijelom prihvaćanjem odgovornosti samih medija, suvremenim su barbarima zatvorena vrata javnosti. Slike i priče o nasilju nestale su s naslovnica novina. Nestale su fotografije. Televizijske postaje prestale su objavljivati snimke nereda. Općenito objavljivane su samo štura policijska priopćenja u skučenom medijskom prostoru. Huligani su ostali bez motiva, bez puta do pozornosti, u konačnici i bez svrhe svoga "djelovanja". U Britaniji su postali nslavna prošlost. Na gostovanjima naprave tu i tamo poneki izgred i to u zemljama u kojima znaju kako će se moći dočepati naslovnica.
No, što je s Bosnom i Hercegovinom? Upravo suprotno. Svaki pa i najmanji huliganski incident udarna je vijest skoro svih, ako ne i svih, medija. Fotografije razaranja u novinama, televizijske "ekskluzivne snimke, internetske "senzacionalne" video i foto reportaže... Idu i dalje pa bez i najmanje potrebe podgrijavaju atmosfere prez rizične događaje, objavljuju policijske planove suzbijanja nereda, podsjećaju na prethodne "slavne" obračune...
Tako domaći mediji izravno plaćaju huliganske orgije. Izgovor kako "to rade svi drugi" te ako baš samo njihov medij ne objavi (ne plati) huliganske uradke smanjuje čitanost, bizaran je koliko i zao. Zar je pet stotina čitatelja više vrijedno stradanja i mladića navijačkih skupina i slučajnih prolaznika? Zar je, naposljetku vrijedno suludo izgubljenih ljudskih života?
Sami se ovdašnji mediji, realno, teško mogu dogovoriti o zajedničkoj apstinenciji od senzacija ovakove vrste. Vlasti ih u tomu moraju i potaći i natjerati preuzimajući vlastitu odgovornost, ali zakonima i inim drugim mjerama odrediti i kaznenu odgovornost medija za poticanje nasilja.
Jer, plaćaju li svojim neodgovornim izvještavanjem mediji huliganstvo u ovoj zemlji? Pod punom moralnom i kaznenom odgovornošću, bez najmanje dvojbe, odgovaram - plaćaju i to obilato.
14.9.2010.
Hercegovina.info / Poslovni portal
Vezani članci