Crvena i bijela Hrvatska

Piše: Ivan Baćak

Sjetim se Muje kad je s Hasom bježao iz zatvora a počeo padati snijeg. „Što ćemo sad?" upita Mujo Hasu? „Ne brini Mujo, imamo lance", smiri ga Haso. Tako i Splićani, krenu na Kupres tek kad snijeg solidno napada, a po ledu se i vraćaju. Sve bez problema. Dok ne dođu u Split i zaborave lance. Ili je u pravu Kerumova Seka kad kaže da je većina onih što se ovih dana polomiše zapravo iz dalmatinske Zagore. Jer oni ne idu na Kupres ni u Austriju, nemaju lance,  zimske gume ni zimske postole.  A nije daleko od istine ni Braco Željko kad, ma kako nespretno, kaže da „bili cirkus" nekima služi za odvlačenje pozornosti javnosti s bitnog na nebitno. Bivši i aktualni predsjednik se tako prepiru o rastrošnosti, pokazujući svoje pravo lice, a Vlada bez-obraza poviši proračunsku stavku i jednom i drugom. Pa se vi  birači smijte Braci i Seki, koji su se, usput rečeno, dvostruko osigurali od svih zamki nove vlasti.

Tko više piše o Planu 25 (%), tko prati što se zbiva u onoj drugoj, kako bi predsjednik Josipović rekao, crvenoj Hrvatskoj? Vlast šuti i radi (?), a oporbe (kao da) i nema. Nitko se ne usudi ni pitati koliko je državnih tajnika, zamjenika, pomoćnika, načelnika, tajnica i vozača otpušteno s posla i zamjenjeno novom vojskom „zaslužnih", „mladeži", „stručnjaka" sukladno novoj podobnosti. A tek slijedi „čišćenje" konzulata, veleposlanstava, komora, upravnih i nadzornih odbora. Kad bi tu 'vojsku' smijenjenih i otpuštenih imao tko povezati, bili bi za mjesec dana treća najbrojnija hrvatska stranka.  Upravo to će biti prvi pravi test ozbiljnih namjera za preuzimanjem stranke svih spominjanih protukandidata Jadranke Kosor. Onaj koji tu vojsku pozove, organizira, eventualno pomogne da ne završe na Zavodu za zapošljavanje, onaj tko već sad argumentirano, analitički utemeljeno, glasno postavi pitanje „nove podobnosti", može računati dugoročno, možda već na Saboru u svibnju, na pobjedu unutar HDZ-a. Onaj tko, uz unutarstranačku borbu, ne zaboravi temeljnu ulogu opozicije, tko se usudi ne samo kritizirati vlast nego vizionarski iznositi nacrt mogućeg puta izlaska iz krize , taj je, kako je znao pisati pokojni C. G. Strohm,  „uhvatio svog boga Kairosa za čuperak". Taj će biti ne samo predsjednik desanaderiziranog, novog, jakog, retuđmaniziranog HDZ-a, nego i vođa svekolike hrvatske demokršćansko-pravaške strane.

JE LI VRAG U LIVOM KOLU IL' U DESNOM VOLU?

Zato se ne slažem s prijateljima koji su HDZ, s ne-znam-kakvim-vodstvom, prekrižili i odbacili zauvijek, nabrajajući stalno iste grijehe stranke, u kojoj je zastava demokršćanstva odavno spuštena na pola koplja, u kojoj je mnogima „pohlepa pojela srce" (J. Jović),  u kojoj je kadrovska inflacija dovela do toga da su vozači autobusa bili među najuspješnijim zastupnicima, šefovi lokalnih poreznih ispostava su postavljani za dopredsjednike Vlade, stranke čija je mladež morala pravac s faksa na posao, a iskusne i stranci odane sveučilišne profesore se za savjet pitalo tek kad je „vrag došao po svoje". S druge strane, taj i takav HDZ, kriminaliziran, ocrnjen, klanovski podijeljen, u sebi rastočen, ni-pokret-ni-stranka, s više poznatih imena u Remetincu nego na Trgu žrtava antifašizma (sic!), uspije kao „manje zlo" u hrvatski Sabor uvesti ni manje ni više nego 43 zastupnika. A svi mi koji mjesecima i godinama pišemo o tim i takvim devijacijama u HDZ-u (ne čitajući izgleda ni jedan drugoga), organiziramo se kroz stranke i strančice, 'pokrete', zadruge i udruge, nove i one 150 godina stare, uspijemo na koncu imati jednu zastupnicu!? Više od 30 % glasova (koji su potvrđeni i referendumom) smo uspjeli u ništa pretvoriti. Nije vrag samo u „lijevom kolu" (mediji, izborna pravila, nedostatak novca), nego još više u „desnom volu" (uskogrudnost, sujete, nepoznavanje temeljnih pravila politike, komunikacije, psihologije,...).

Ako taj i takav HDZ godinama uspijeva prevariti, podijeliti, zavaditi tzv. „desnicu" i „zavarati" konzervativne birače, ako je većina birača ili nezainteresirana ili uvjerena da za Hrvatsku EU nema alternative i da još uvijek „nema te cijene koju nismo spremni platiti za taj cilj", ako s tim i takvim HDZ-om, prije nego s bilo kakvom 'desnicom', razgovara većina biskupa i svećenika, ako će par stotina izaslanika iz Europe, Kanade i Amerike doći u Lisinski, „kao nekad - uzdignute glave", zašto se ne bismo vratili u „svoju kuću" i mi koji smo joj postavljali temelje, mi koji smo patenirali ZNA SE !, koji smo se godinama unutar stranke hrvali s kumrovečkom večernjom školom i tu bitku u više navrata gubili. Kako bilo, i sutra bi nas preko Crvenog mora u Obećanu zemlju trebao voditi ovakav ili onakav HDZ. Zato, bili mi u njemu ili uz njega, nije svejedno tko će biti kapetan tog solidno izbušenog broda. Na nama je hoćemo li mu pomoći graditi novi snažni brod ili ostati svatko u svom čamcu, vrteći se u krug, držeći čvrsto u ruci samo desno veslo, dok ne potonemo. (Nadam se da još nismo). Napisao sam stranice i stranice protiv Sanadera i „njegova" HDZ-a. I ne bih povukao ni riječ. Ali, politika nije statika kao što ni jedna stranka, i još više jedan pokret, ne može opstati bez unutarnje dinamike, realno sprovedivog programa i mudrog vodstva, s makar malo više karizme nego ju je imao HDZ zadnjih deset godina. Na koncu, ako 20. svibnja shvatimo da smo još jedanput „preveslani", nitko nikomu ne će braniti stvarati novi TREĆI PUT (po tko zna koji put). Do tada će se zasigurno stabilizirati i BIJELA, ledom okovana Hrvatska. Oni koji prežive poplavu, čekat će nove rijeke, rijeke turista.  I nove (izvanredne!) izbore.