Knjiga koja se piše Hrvatu, jeste Bunjevačka

Uposljednje vrijeme, Bunjevci preko svojih institucija uz pomoć države žele zabraniti korištenje bunjevačkog imena onim pripadnicima Bunjevaca koji se smatraju Hrvatima, kao i hrvatskim kulturnim udrugama koji u svom nazivu imaju bunjevačko ime. Nameću nam opću kampanju u kojoj će se svatko morati izjasniti ili kao Bunjevac ili kao Hrvat.

- Božić, Materice, Oce, Uskrs, polivači, Dužijanca, Veliko Prelo, rakijare, kraljice, sigre, svatovske običaje ...Obilježavale su obljetnice doseljenja skupine Bunjevaca u Bačku. Sačuvali su samobitnost, identitet i opstanak Bunjevaca na ovim prostorima. Takvo je bilo Hrvatsko prosvjetno društvo Neven sa svojom sekcijom - Hrvatskim pjevačkim društvom Neven, Hrvatski katolički orao, Hrvatska katolička orlica, Udruženje hrvatskih sveučilištaraca Antunović, Hrvatsko seljačko prosvjetno društvo - Seljačka sloga, Crkvena organizacija Križari, Hrvatski prosvjetni dom, Hrvatsko narodno kazalište-Hrvatska drama, "Hrvatska riječ" HKC "Bunjevačko kolo, HKPD "Matija Gubec" Tavankut, HUK "Lajčo Budanović", Hrvatska kulturna zajednica (predsjednik joj je bio Blaško Rajić), kao i HKUD "Vladimir Nazor" Sombor... Ako Bunjevcima to naslijeđe nije poznato, onda treba pomoći i njima i njihovim institucijama, udrugama, a najviše njihovoj dici. Ali, ako im do njega nije stalo, onda bi se sa tim nasleđem trebali upoznati zbog svoje dice, da ih se dica kada dođu do tih spozaja ne bi stidjela!

Bunjevci i njihove institucije danas navode kao najveći razlog za očuvanja zasebnog identiteta je jezik ikavica, ali zaboravljaju da je novoštokavska ikavica bila dominantan jezik hrvatske pismenosti od kraja XVII sve do polovice XIX stoljeća. "Nemojte se dati zavarati, bio tko, ko bi nam reko da ova knjiga nije naša već hrvatska! Kažite mu: I ona knjiga kaja se piše Hrvatu, jeste bunjevačka",-ovo misli, želi i u grudih nosi vaš stari rodoljub, biskup Ivan Antunović.

Ime Bunjevac u povijesnim se izvorima češće pojavljuje tek od XIX stoljeća. No preci Bunjevaca u Bačku su se naseljavali postupno, u nekoliko valova, u najmanju ruku od XV stoljeća. Vjerojatno i prije toga i sve dotad u povijesnim su izvorima nazivani Dalmatincima, prema zemlji iz koje su došli ili Ilirima. Bunjevci i njihove institucije, udruge bi svoju narodna tradicija trebali temeljiti, dakle, na tradiciji kulturnih veza sa sunarodnjacima u pradomovini, na stoljetnoj ukorijenjenosti i čvrstoj međusobnoj povezanosti, a ne očuvanje tradicije samo na prostoru Subotica - Sombor -Beograd. Bunjevci su danas nastanjeni i izvan Bačke, ponajprije u Hrvatskom primorju, te u drugim dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovini.

Ima Bunjevaca koji sada žive u pradomovini, u naseljima: Cesarica, Klenovica, Krasno Polje, Krmpote, Krivi Put, Lič, Lukovo Šugarje, Senjska Draga, Stinica, Seline, Zagon. Osim u ovim naseljima Bunjevaca ima dosta po drugim gradovima i naseljima. Značajna takva mjesta su: Bakar, Bjelovar, Brinje, Buje, Buzet, Crikvenica, Čakovec, Čazma, Daruvar, Delnice, Donji Miholjac, Drniš, Duga Resa, Đakovo, Glina, Gospić, Ilok, Imotski, Jastrebarsko, Karlovac, Krapina, Kutina, Kutjevo, Metković, Novi Vinodolski, Ogulin, Oštarije, Otočac, Pakrac, Pleternica, Poreč, Pula, Ražanac, Rijeka, Rovinj, Samobor, Sibinj, Sinj, Sisak, Starigrad-Paklenica, Šibenik, Trilj, Trogir, Udbina, Valpovo, Varaždin, Virovitica, Zadar, Zagreb, Žuta Lokva, Slavonski Brod. Smatra se da i danas ostaci Bunjevaca žive oko Duvna, Tomislavgrada, Širokog Brijega, Kupresa i Rakitina. Ako je Bunjevcima nehrvatima, Bunjevačkom nacionalnom savjetu i institucijama, udrugama važno održavanje i širenje gospodarske i kulturne suradnje sa svim Bunjevcima, onda ne bi trebali propustiti tu priliku. Bunjevci, njihove institucije i udruge svoje kulturno djelovanje sada zatvaraju u svoje uske okvire Subotica-Sombor-Novi Sad- Beograd. Bunjevcima to neće donijeti boljitak. Bunjevcima je vrijema da pogledaju povijesti i istini u oči!
Srbija se obvezala da će osigurati pripadnicima hrvatske manjine pravo na očuvanje njihova nacionalnoga identiteta, te zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili bi mogla ugroziti njihov opstanak.

Svaki pojedinac bira onaj narod i kolektivnii identitet koji mu odgovara. Ti razlozi, dakako, ne bi trebali biti subjektivni razlozi, nego treba da počivaju u temelju narodne tradicije.
Zlatko Ifković