Sačuvaj nas Bože multietničkog SDP-a i Hrvata Željka Komšića

I dok Srbi mirno žive svoj život u svojoj Republici Srpskoj birajući svoje predstavnike, Hrvati su svakodnevno izloženi pritiscima bošnjačke politike u Federaciji BiH. Takav slučaj je  sada uoči listopadskih izbora kada Bošnjaci potpomognuti izvana vrše teror nad Hrvatima birajući im člana predsjedništva. Ovaj puta kao i prije četiri godine samoproglašeni Hrvat po imenu, a bošnjak po supruzi i nacionalnom uvjerenju  ne pomišlja učestvovati u predizbornoj kampanji svjestan da će dobiti glasove Bošnjaka kako bi predstavljao Hrvate u Predsjedništvu BiH. Ova lukava strategija  njegovog stranačkog šefa tako će opet dovesti njegovu partiju u vrh vlasti bez obzira na rezultate izbora, a Bošnjaci će opet imati dva člana predsjedništva. Ovaj moderni Sejdo Bajramović niti jednim potezom nije pokazao da pripada hrvatskom puku, a više puta se rugao hrvatskim žrtvama obilježavajući dane Armije BiH koja je istrijebila Hrvate iz dobrog dijela BiH. Nema Komšić u sebi ni pri sebi ništa hrvatsko, i cinično se smije u brk svim Hrvatima prosipajući demagogiju i pričajući šuplje priče kojim ga kljukaju sarajevska ćaršija i njegov stranački šef koji vješto godinama prikriva svoju nacionalnu obojenost pod krinkom socijaldemokracije i multietničnosti.

Gospodin u zelenom  koji se nije smio (htio) okušati sa ostalim kandidatima za bošnjačkog člana predsjedništva, ali zato smije i hoće naturati Hrvatima svoga ljubimca i ratnika njegove armije, ateistu, i momka iz sarajevskog nebodera i ćaršije. Ljubimac šefa zelenog SDP-a nije se oglasio  kada su navijači njegovog Želje palili hrvatske zastave i pozivali na klanje naroda koga predstavlja, jer tako bi i  njegova partija priznala da ćaršija u kojoj žive i nije baš tako multietnička. Ne oglasi se bošnjački zet ni nakon što je prije par dana na katedrali osvanuo natpis „Obrali ste bostan“, upućen ono malo preostalim hrvatima u Sarajevu, valjda opet iz istog razloga.

Sve to nije dovoljno pa nas isti izvori sada pokušavaju uvjeriti da su za sve krivi naši političari koji su nejedinstveni. Teza je to koju nam guraju ili nameću upravo oni koji su nas godinama držali u jednoumlju i neznanju. Zašto bi Hrvati imali jednog kandidata za predsjedništvo kada drugi narodi imaju puno veći izbor? Nije sada riječ ni o Borjani Krišto niti o Martinu Ragužu ili strankama koje ih kandidiraju, ali je riječ da tu nema ni D od demokracije upravo zahvaljujući Zlatku Lagumdžiji, njegovoj partiji i marioneti nametnutoj hrvatskom narodu.

 Hrvatski narod dobro zna otkuda pušu ovi vjetrovi, a zna i Željko Komšić pa se ne usuđuje pojaviti među pukom koji predstavlja. Nikada nije ni pokušao objasniti što on radi na mjestu hrvatskog člana predsjedništva. Nikada nije pokušao objasniti ni što (ni)je učinio za narod za koji predstavlja. Zvuči kao ocrtana fraza, ali zar bi i jedan  Hrvat u ovoj državi bio zadovoljan sa čovjekom koji obilježava dane Armije BiH i koji se ponosi tom istom soldateskom, koji glumi glumca slikajući se sa glumicama, koji se skija i odmara na skupim destinacijama od novca poreznih obaveza i na kraju čovjek koji je dušom i tijelom Bošnjak jednako velik kao što je i njegov partijski šef?

Odgovor je jasan i ne treba ga pisati, i zato će legitimni član predsjedništva BiH ispred hrvatskog naroda nakon izbora biti Borjana Krišto ili Martin Raguž ovisno o rezultatima glasovanja. Kada to shvate bjelosvjetski mudraci koji su nametnuli ovakve izborne zakone, te kada ovo sve priznaju federalni partneri možda ova država i bude imala šanse za napredak. Do tada, sačuvaj nas Bože multietničnosti Lagumdžijinog SDP-a i  Hrvata po stranačkoj dužnosti Željka Komšića.

hercegovina.info