Milenko Bašić jedno je od medijski najčešće spominjanih imena u dvije zemlje, Hrvatskoj i BiH, tajkun, biznismen i optuženik. Vlasnik posuške firme Lager, investitor u energetiku, rudarenje, eksploataciju mineralne sirovine i prijatelj sa brojnim utjecajnim političarima. Njegov mlađi brat Ivan Bašić, zvani Inja dugo vremena je slovio za kralja nabavke luksuznih vozila za hrvatsku elitu. Od njega su kupovali nogometni reprezentativci, biznismeni, agenti i menadžeri, ali i pripadnici krim miljea, a na sudu je potvrdio optužbe za utaju poreza na skupim automobilima koje je prodavao poznatima.
Milenkovi počeci vežu se za posljeratno doba, kada je je prodavao rezervne dijelove za tešku mehanizaciju. Danas je vlasnik pravog poslovnog carstva. Zastupnik je Hyundaija za velike strojeve, ne samo za Bosnu i Hercegovinu nego i za Hrvatsku, Sloveniju i zapadni Balkan, a njegova tvrtka Lager zastupa i druge renomirane svjetske brendove poput Caterpillara, Terexa i ostalih renomiranih svjetskih proizvođača građevinske, rudarske i komunalne mehanizacije te opreme za skladišnu logistiku. U Ljubuškom ima tvornicu metalne industrije u kojoj se proizvode i alati za građevinske strojeve i namjenska vozila za specijalne terete, koji se prodaju po cijeloj Europi, a vlasnik je i rudnika u Sanskom Mostu te nekoliko drugih, gdje raspolaže najvećim rezervama uglja u regiji.
S one strane granice, u Hrvatskoj, Bašić je najpoznatiji po Aferi vjetroelektrane, kao ulagač u veliki vjetropark, Krš Pađene, optužen je za podmićivanje Josipe Rimac (Sada Čulina) tadašnje državne tajnice i bivše gradonačelnice Knina.
O sebi je za Večernji list kazao: „Ja se bavim privatnim biznisom i poslujem više od trideset godina. Moja tvrtka Lager izrasla je u jednu od najvećih u Europi u svojoj branši. Počeo sam od prodaje rezervnih dijelova i viličara da bih kroz godine ulaganja i rada stvorio tvrtku koja zastupa najveće svjetske korporacije. Ne volim se isticati, hvaliti i javno eksponirati, obiteljski sam čovjek te većinu vremena provodim na poslu u svojoj kompaniji. Kroz svoj dugogodišnji rad, uspješno poslovanje, ali i odricanje stekao sam određenu imovinu koju sam u dobroj vjeri i namjeri uložio u projekt vjetroparka. Moja osobna ulaganja, naravno, nisu dovoljna za realizaciju ovako velikog projekta, stoga je bila nužna i podrška banaka koje su kreditirale moje tvrtke, ali i banaka koje su se uključile u projektno financiranje vjetroelektrane“.
Osim razvijene regionalne prodajno-servisne mreže građevinskih strojeva i rudarske opreme sa sjedištem u Posušju, grupacija Lager u BiH posluje na još dvije lokacije: u Ljubuškom je vlasnik tvornice za proizvodnju prikolica i poluprikolica za transport specijalnih tereta, a u rudniku Kamengrad kod Sanskog Mosta ima koncesiju za vađenje mrkog ugljena.
Nije onda ni čudo da se njegova kompanija Lager iz Posušja probila na visoko treće mjesto po neto dobiti, odnosno čistoj zaradi u 2022. godini u FBiH.
Ova firma je u prošloj godini zaradila čak 64,9 milijuna maraka. Iako je riječ o velikoj kompaniji, ipak iznenađuje činjenica da se probila tako visoko na ljestvici profitabilnosti, ispred giganta kakavi su BH Telecom, ArcelorMittal itd.
Bašić se ne eksponira previše jer nije ljubitelj medija, a javnost ga je mogla upoznati 2015. kada je po izboru Agencije za izbor najmenadžera BiH, jugoistočne i srednje Europe, izabran je za „Najmenadžera BiH“, a njegova tvrtka Lager d.o.o. za „Najtvrtka“ u svojoj branši.
Uz navedene nagrade Milenku Bašiću je uručena i nagrada za dugogodišnji uspješan rad „Najmenadžer desetljeća“.
Mlađi brat Bašić, Ivan, zvani Inja priznao je na Županijskom sudu u Zagrebu malverzacije prilikom uvoza skupih vozila.
U nešto više od godinu dana, od siječnja 2018. do lipnja 2019. nezakonito je u Hrvatsku dopremio oko 130 automobila preko svoje tvrtke Click motors.
Malverzacijama je oštetio državni proračun za nešto više od 3.7 milijuna kuna, odnosno oko 496 tisuća eura. Međutim, Bašić zbog toga neće u zatvor. Nagodio se s USKOK-om na 11 mjeseci rada za opće dobro.
Bašića se povezivalo sa zemunskim klanom, a krajem devedesetih je bio optužen kao dio skupine pukovnika Željka Maglova u Splitu, a zbog krijumčarenje automobila. Činilo se da je svoj posao legalizirao, te postao jedan od najpoznatijih dobavljača luksuznih automobila u državi. Godine 2012. nepoznata osoba je kao znak upozorenja Bašiću bacila ručnu bombu na kuću koju ima na Knežiji. U eksploziji nitko nije ozlijeđen, a počinitelj nikada nje otkriven.
Državna agencija za istrage i zaštitu SIPA je 2019. na osnovu zamolnice za pružanje međunarodne pravne pomoći nadležnih tijela Republike Hrvatske izvršila i pretrese po Hercegovini, na području općina Posušje, Ljubuški i Široki Brijeg, pretresli su tri poslovna objekata s ciljem pronalaska tragova i predmeta koji se dovode u vezu s činjenjem kaznenih djela organizirani kriminal, porezna utaja ili prijevara, carinska prijevara i krivotvorenje službene isprave.
Istraga je potvrdila kako su Bašić i ostali osumnjičenici koristili tzv. metodu nestajućega trgovca, a bavili su se uvozom luksuznih automobila s područja zemalja EU-a. Modus postupanja bio je da se u Hrvatskoj registriran niz poduzeća u kojima su postavljani tzv. fikus direktori. Iz tih poduzeća se potom izvlačio novac, te se dijelio među osumnjičenima, a utajivao se i PDV.
Hrvatski mediji tvrde kako je sve počelo u vrijeme dok je USKOK istraživao poslovanje Zdravka Mamića, a to USKOK-ovo istraživanje kasnije je pretočeno u optužnicu koja je poznata kao afera Dinamo 2. Tijekom istrage za Dinamo 2 USKOK su posebno zanimali tokovi novca koji je iz GNK Dinamo izvlačen u različite off shore firme kojima su se koristili članovi obitelji Mamić. Jedna od takvih firmi bila je Real Sport Management, u kojoj je odgovorna osoba bio Mario Mamić. Na račun te tvrtke GNK Dinamo uplaćivao je poveće sume, koje je Mario Mamić prosljeđivao dalje, na račune drugih off shore firmi, a taj je novac potom korišten za kupovinu automobila.
Da je tako u iskazima tijekom istrage za Dinamo 2 USKOK-u su potvrdili sada uhićeni Bašić i Gavran te još jedan svjedok, a svoja saznanja USKOK je zacementirao i dokumentacijom koju je prikupio iz raznih zemalja putem međunarodne pravne pomoći.
Prateći trag novca koji se slijevao na račune Bašićevih tvrtki, USKOK je otkrio da on ima razgranat posao diljem Europe, odnosno da posluje u Češkoj, Slovačkoj, Bugarskoj i Njemačkoj. U Njemačkoj on i njegova supruga imaju četiri firme, a u Češkoj imaju tri. Imaju firme i u BiH, gdje su obavljeni pretresi, a pretražene su i firme u Njemačkoj i Češkoj.
Prvi je put priveden krajem 2019. godine zbog sumnje da je organizirao uvoz 35 automobila iz Njemačke te okupio skupinu ljudi s kojima je lažirao dokumente kako bi izbjegli plaćanje poreza. Ivan Inja Bašić bio je u istražnom zatvoru Remetinec sve do ožujka 2020 kada je sa suprugom pušten uz jamčevinu za 8 milijuna kuna. Pod istragom policije i Uskoka našao se i luksuzni automobil bivšeg Dinamovog igrača Danija Olma. Radi se o Infinitiju Q50 kojeg je kupio za svoju majku te ga je otpremio u Španjolsku.
Među njegovim klijentima bio je i izbornik nogometne reprezentacije Zlatko Dalić koji je kupio od Inje za sina BMW 420d za 38.700 eura. BMW, i to model 520d xDrive, nabavio i Dinamov tadašnji trener Nenad Bjelica. Među kupcima Mercedesa za žene našli su se nogometni menadžer Nikky Arthur Vuksan i Ivan Bulat, sportski direktor NK Šibenik, dok je nogometni menadžer Marko Naletilić sebe počastio Range Roverom Velarom, prenio je svojedobno Jutarnji.
Od drugih javnosti poznatih imena tu su i Kristijan Floričić, jedan od osnivača fonda Aureus Invest, koji je za suprugu kupio Porsche Cayenne za oko 90.000 eura. Poznati zagrebački zlatar Zlatko Dodić na tvrtku Verax Epulo nabavio Audi A5 sport back. Nikola Protrka, vještak za informatiku te predavač na Visokoj policijskoj školi, Visokom učilištu Algebra i dubrovačkom Libertasu, preko Bašića je kupio Jaguar XF 2.0 D Prestige. Zagrebački liječnik Saša Janković, pročelnik Zavoda za ortopediju KB-a Sveti Duh te voditelj medicinskog tima Dinama i nogometne reprezentacije, za svoju Polikliniku Patela kupio je BMW 520 D.
Centar za istraživačko novinarstvo 2021. objavljuje istraživački članak o sumnjivim koncesijama koje je u više županija dobila Bašićeva tvrtka.
Firma Lager je dobila koncesije za eksploataciju prirodnih dobara, uključujući bijeli kamen vapnenac, mrki ugalj i potencijalno vjetroelektrane, ali je u više navrata bila u centru kontroverzi zbog neispunjavanja obveza i duga za koncesijske naknade.
Dokumentacija ukazuje na to da su institucije vlasti pogodovale "Lageru" pri dodjeli poslova, čak i kada firma nije ispunjavala uvjete ili prethodne obveze. U nekim županijama, "Lageru" su umanjene ili odgođene koncesijske naknade.
Novinari CIN-a spominju kako je firma je u lipnju 2013. dobila na godinu dana koncesiju za istraživanje kamena u Bosiljni kod Posušja, a već sljedeće godine i pravo na njegovu eksploataciju. Malverzacije na koje je ukazivao županijski pravobranitelj su uslijedile nešto kasnije.
Slična stvar se dogodila i sa radovima na kamenolomu u posuškom mjestu Osoje 2014. jer su kopali bez dozvole za rad. Inspekcija je zbog toga zaustavila radove.
„Lager“ je 2014. godine zatražio od Ministarstva gospodarstva USŽ koncesiju za eksploataciju uglja u Kamengradu kod Sanskog Mosta. Naveli su da imaju strojeve i iskustvo u eksploataciji sirovina pa je tadašnji ministar Vid Šantić pokrenuo pregovore i uključio Vladu USŽ, Komisiju za koncesije i Općinu Sanski Most koje su izdale sve suglasnosti do lipnja 2015. godine.
Ugalj iz tog rudnika nedavno je EP BiH platila lageru 25 milijuna maraka iznad tržišne cijene.
U ovu najveću vjetroelektranu u Hrvatskoj, koja se nalazi na području Knina, Milenko Bašić je uložio puno vremena i truda.
Kada je gradnja počela, mediji su pisali da je riječ o najvećoj vjetroelektrani u Hrvatskoj i generalno jednom od najvećih projekata u toj zemlji.
Vrijednost projekta bila je vrtoglavih 1,8 milijardi kuna (237 milijuna eura). Za usporedbu, Pelješki most je koštao Hrvatsku nešto više od dvije milijarde kuna. Hrvatski mediji tada su pisali hvalospjeve o ovom projektu.
Hrvatski USKOK je, kako je objavljeno u siječnju 2020, podigao optužnicu protiv devet osoba, a među njima i Bašića. Njima se na teret stavlja da su bivšoj gradonačelnici Knina i državnoj tajnici Josipi Rimac, danas Josipi Čulina davali mito kako bi im isposlovala dozvole za gradnju spomenute vjetroelektrane.
Bašiću i Stipiću je stavljeno na teret da su od početka 2017. do sredine 2020. godine podmićivali Josipu Rimac. USKOK tvrdi da su joj mjesečno davali najmanje oko 10.000 KM, odnosno ukupno oko 300.000 KM. Zauzvrat je ona koristila svoj politički utjecaj kako bi u različitim državnim institucijama za njihovo poduzeće isposlovala dozvole, rješenja i ugovore potrebne za izgradnju, puštanje u rad, proizvodnju i prodaju električne energije.
Bašić tvrdi da su optužbe lažne i da nije ništa platio Rimac, te u velikom razgovoru za Nacional tvrdi da su ga iz Hrvatskih šuma ucjenjivali i tražili mito. Intervju za Nacional objavio je i na stranicama tvrtke Lager, a možete ga pročitati OVDJE.
Zbog afere Vjetroelektrane, stariji Bašić je bio i pod mjerama prisluškivanja.
Na zahtjev USKOK-a izdan je nalog za praćenje jedne od najbližih suradnica Marija Banožića iz perioda dok je bio ministar državne imovine.
Banožićevu prvu suradnicu i još dvojicu poduzetnika USKOK je, prema dostupnim dokumentima, tajno nadzirao zbog sumnji u korupciju. No, tri mjeseca kasnije, kako je navela obrana na početku sjednice optužnog vijeća, mjere su jednostavno prekinute. Točnije, nisu traženi sudski nalozi za daljnje tajno praćenje ove trojke.
Josipa Čulina koja se tada prezivala Rimac, u razgovoru s Banožićevom suradnicom spomenula je vjetropark Krš-Pađene. To je istražiteljima, kako smo doznali, bilo zanimljivo. Kasnije će zbog guranja projekta ovog vjetroparka Rimac završiti pod istragom.
Bašić i Stipić su kao osumnjičeni prisluškivani i u Hrvatskoj i u BiH. Naime, obojica imaju hrvatsko i bosansko-hercegovačko državljanstvo, te su često zbog poslovnog carstva koje su primarno izgradili u BiH putovali izmađu dvije zemlje. Obrana Josipe Čuline drži da su za vrijeme dok su Bašić i Stipić bili u BiH hrvatske vlasti trebale od bosansko-hercegovačkog pravosuđa tražiti odobrenje za njihovo prisluškivanje, te tražiti od bosansko-hercegovačkih kolega da preuzmu tajni nadzor.
Odluka suda o zakonitosti prisluškivanju na području dvije zemlje bit će iznimno važna za nastavak ovog postupka, ali i za budući sudsku praksu, javlja N1.
Posljednje informacije sa ovog suđenja donose kako je optužno vijeće odbilo prijedlog obrane da se kao nezakoniti izdvoje neki dokazi u aferi “Vjetroelektrane”. Sudac Županijskog suda ocijenio je da se radi o zakonitim dokazima.
Obrana Josipe Čulina, odnosno bivše Rimac, je najavila žalbu o kojoj će odlučiti Visoki kazneni sud. Za očekivati je da suđenje neće tako brzo početi, tvrdi RTL.
Podsjećaju kako je obrana Josipe Čuline tražila da se iz spisa kao nezakoniti izdvoje razgovori telefonom koje su Milenko Bašić i Dragan Stipić vodili preko BiH operatera. Naime, oni smatraju da je USKOK za prisluškivanje razgovora trebao tražiti odobrenje BiH preko međunarodne pravne pomoći.
USKOK tvrdi da su svi prikupljeni dokazi zakoniti te da im odobrenje od BiH nije trebalo.
Sama afera “Vjetroelektrane” ide u dva kraka, a u drugom je bilo optuženo 26 osoba – do sada je njih 11 priznalo krivnju te se nagodilo s USKOK-om.
Vezani članci