Pokušaj vladajućih da prostorni planovi općina u Hercegovačko-neretvanskoj županiji (HNŽ) budu uvršteni u prostorni plan županije – i time postanu legalni – propao je nakon nalaza urbanističkog inspektora.
Ovaj nalaz potvrđuje ono na što su građani i stručnjaci godinama upozoravali: prostorni planovi jedinica lokalne samouprave (JLS) ne mogu imati pravnu snagu ako nisu usklađeni sa županijskim planom.
Skupština HNŽ-a je pokušala retroaktivno priznati prostorne planove općina i gradova koji su doneseni bez zakonom propisanih suglasnosti županijskih vlasti. Sve se to događalo na četvrtoj izvanrednoj sjednici Skupštine HNŽ održanoj prije nešto više od godinu dana, 16. veljače 2024.
Nakon duge rasprave usvojen je Nacrt dopune Prostornog plana HNŽ. Nacrt je usvojen unatoč zahtjevima oporbenih zastupnika da se on skine s dnevnog reda zbog svih svojih manjkavosti.
HDZ-ov zastupnik Damir Džeba kazao je ispred kluba HDZ-a kako zbog brojnih polemika i primjedbi nacrt treba "pojačati" zaključkom kojeg je iznio, a sve kako se "ne bi gubilo vrijeme" neusvajanjem nacrta.
"Mi smo na klubu, kako HDZ-a, tako i na Klubu hrvatskih zastupnika došli do jednog stava da bi dobro bilo da imamo jedan zaključak koji je čvrsto vezan za ovu odluku, a on glasi:
1. Zadužuje se nositelj izrade nacrta i izmjene i dopune prostornog plana HNŽ da organizira javnu raspravu u razdoblju od 30 dana od dana usvajanja odluke sukladno odluci o pristupanju izrade dopune prostornog plana HNŽ poglavlje 7 o javnoj raspravi.
2. Zadužuje se nositelj izrade nacrta prostornog plana HNŽ da održi sastanke sa svim predstavnicima jedinica lokalne samouprave, odnosno s općinama i gradovima HNŽ te uvaži i uvrsti važeće prostorne planove općina i gradova tijekom izrade prijedloga dopune prostornog plana HNŽ.
3. Obvezuje se nositelj izrade prostornog plana HNŽ da pri izradi prijedloga prostornog plana HNŽ u cijelosti primjeni zakon o prostornom planiranju na razini Federacije BiH i uredbi o jedinstvenoj metodologiji za izradu planskih dokumenata".
Zaključak je usvojen većinom od 16 glasova koji su bili za, pet zastupnika je bilo protiv i četiri su ostala suzdržana.
Da je ovaj plan uspio, to bi praktički značilo da se zakoni o prostornom planiranju mogu zaobići političkim odlukama. Time bi se investitorima i političkim elitama otvorila vrata za nekontrolirano raspolaganje javnim resursima, bez uvažavanja javnog interesa.
Ipak, u odgovoru koji je županijski urbanistički inspektor krajem veljače 2025. godine dostavio neformalnoj grupi građana „Zaustavimo nezakonite izmjene prostornog plana u Mostaru“, stoji kako: "Zaključak HDZ-a BiH i Kluba Hrvata u Skupštini HNŽ-a, koji je usvojen većinom glasova, u suprotnosti je sa Zakonom o prostornom uređenju, koji je donijela ta ista Skupština još 2004. godine, te nije provediv iz više razloga“.
Po zakonu, prostorni plan županije je dokument višeg reda i svi prostorni planovi općina i gradova moraju biti usklađeni s njim.
Skupština HNŽ-a pokušala je obrnuti ovaj proces – umjesto da se općine prilagode županijskom planu, predloženo je da se županijski plan prilagodi općinskim. To je pravno neodrživo, a na to ih je na spomenutoj sjednici upozorio i SDP-ov Arman Zalihić.
Nadalje, zakoni jasno definiraju kako se mijenjaju prostorni planovi. Pa tako Zakon o prostornom uređenju propisuje stroge procedure za izmjene prostornih planova, uključujući stručne analize, javne rasprave i suglasnosti viših razina vlasti. Nijedan od prostornih planova JLS-a nije prošao taj proces, a neki su čak doneseni bez suglasnosti Ministarstva građenja HNŽ-a.
Odluka Ustavnog suda BiH jasno je navela da su sve trajne prenamjene državnog zemljišta nezakonite. Urbanistički inspektor HNŽ-a također je potvrdio da prostorni planovi JLS-a ne mogu biti priznati ako nisu usklađeni s višim planovima. Time su svi pokušaji legalizacije ovih planova pali u vodu.
Cilj ovakvog poteza bio je pogodovati investitorima koji su već krenuli s gradnjom solarnih i vjetroelektrana na osnovu prostornih planova općina – koji nikada nisu dobili zakonsku suglasnost. Time bi se legalizirale ranije nezakonite odluke i omogućilo nastavak neplanirane eksploatacije državnog zemljišta.
Međutim, posljedice ovakvih odluka ne bi snosili investitori, već građani. Prekomjerna urbanizacija poljoprivrednih i šumskih površina mogla bi dugoročno dovesti do ekoloških problema, degradacije zemljišta i narušavanja kvalitete života u Hercegovini.
Odluka urbanističkog inspektora predstavlja važan pravni presedan jer pokazuje da političke odluke ne mogu mijenjati zakonski utvrđene procedure.
Ključno pitanje ostaje – hoće li se nezakonito izgrađena postrojenja ukloniti ili će se pokušati pronaći novi način da ih se zadrži? Investitorima i njihovim političkim pomagačima ostaje sve manje opcija. Naime, Pravobraniteljstvo Bosne i Hercegovine podnijelo je tužbe protiv Vlade Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ) i određenih investitora zbog spornih koncesija za izgradnju solarnih postrojenja na državnom zemljištu u naseljima Miljkovići i Međine u Mostaru.
Pravobraniteljstvo BiH, kao pravni zastupnik države, pokrenulo je postupke pred Općinskim sudom u Mostaru s ciljem utvrđivanja ništavnosti koncesijskih ugovora koje je Vlada HNŽ-a sklopila s investitorima za postavljanje solarnih postrojenja na navedenim lokacijama.
Ove tužbe uslijedile su nakon višegodišnjih upozorenja neformalne grupe građana "Zaustavimo nezakonite izmjene Prostornog plana u Mostaru" o nezakonitom postupanju gradskih i županijskih vlasti u vezi s izdavanjem dozvola za solarna postrojenja. Građani su isticali da državnom imovinom može raspolagati isključivo država BiH, a ne općine, županije ili entiteti, što je potvrdio i Ustavni sud BiH.
Očekuje se da će Pravobraniteljstvo BiH podnijeti slične tužbe i za druge slučajeve u Mostaru i širom županije, gdje su, prema navodima, Vlada HNŽ-a i općine izdavale nezakonite dozvole za gradnju na državnom zemljištu. Ovi pravni postupci imaju za cilj zaštitu državne imovine i osiguranje zakonitosti u postupcima dodjele koncesija za energetske projekte.
Pokušaj legalizacije nezakonitih prostornih planova nije prošao – ali borba za očuvanje javnog interesa se nastavlja. Ovaj slučaj jasno pokazuje koliko je važno da se građani aktivno uključuju u procese prostornog planiranja i da pravne institucije ostanu čvrste u zaštiti zakona. Hercegovina nije ničija privatna imovina – i svaki pokušaj da se javni resursi podijele iza zatvorenih vrata mora biti spriječen.
Vezani članci