Glavni državni odvjetnik Hrvatske Ivan Turudić i glavni tužitelj Tužiteljstva BiH Milanko Kajganić sastali su se 26. studenoga 2024. u Sarajevu na nenajavljenom sastanku, nakon kojeg je samo kratko priopćeno da su razgovarali o jačanju suradnje u procesuiranju ratnih zločina, organiziranog kriminala i korupcije.
Posebna pozornost posvećena je slučajevima optuženika i osuđenika koji, koristeći dvojno državljanstvo, izbjegavaju procesuiranje ili služenje kazne.
Kako Hercegovina.info doznaje iz pravosudnih krugova, jedan od ključnih predmeta razgovora bilo je izručenje Zdravka i Zorana Mamića Hrvatskoj.
Braća Mamić, pravomoćno osuđena za gospodarski kriminal, godinama izbjegavaju kaznu živeći u BiH. Ivan Turudić inzistirao je na rješavanju ovog slučaja, što je rezultiralo načelnim dogovorom o njihovom izručenju. Zanimljivo je kako su nekoć Turudić i Mamić bili iznimno bliski, pa je tako SOA zabilježila i jednu noćnu vožnju automobilom 2015. godine, nakon što je Mamić već bio u pritvoru u Remetincu.
No, čini se kako se okolnosti mijenjaju u smjeru koji baš i nije povoljan za nekadašnjeg gospodara hrvatskog nogometa.
Naime, Mario Mamić, sin odbjeglog Zdravka Mamića, priznanjem krivnje i suradnjom s USKOK-om značajno je otežao položaj svog oca. U svom iskazu naveo je kako je gotovo 20 milijuna eura, nezakonito izvučenih iz GNK Dinama, predao Zdravku Mamiću, što dodatno potvrđuje navode optužnice, izvijestio je Nacional.
Priznanjem je postigao nagodbu kojom će vratiti dva milijuna eura Dinamu, platiti novčanu kaznu i odslužiti smanjenu zatvorsku kaznu. Istodobno, politička i pravosudna zaštita Zdravka Mamića u BiH slabi, a neslužbene izjave Dragana Čovića, čelnika HDZ-a BiH, ukazuju na realnu mogućnost njegova izručenja Hrvatskoj.
Republika Hrvatska pokušavala je u nekoliko navrata dogovoriti ovo izručenje, no ministar pravde BiH Davor Bunoza kazao je kako ne može odobriti izručenje Zdravka Mamića Hrvatskoj jer Sud BiH takvu mogućnost odbija zbog Mamićeva državljanstva BiH. Hrvatski premijer Andrej Plenković ranije je slao ministra pravosuđa Ivana Malenicu na razgovore s Bunozom kako bi se pokušalo postići izručenje Mamića, pravomoćno osuđenog na 6,5 godina zatvora zbog izvlačenja novca iz Dinama.
No, ako je Mamić i imao zaštitu prethodnog ministra pravde BiH Josipa Grubeše, te bivšeg predsjednika Suda BiH, Ranka Debevca kao što je tvrdio tjednik Nacional, sad je izgubio i tu vrstu zaštite.
Zanimljiva je priča oko Debevca, suspendiranog predsjednika Suda BiH protiv kojeg bi se ovih dana trebala podići optužnica zajedno sa Osmanom Mehmedagićem Osmicom u aferi "prisluškivanje"
Osmica i Debevec sumnjiče se za zloupotrebe položaja, uništavanje dokaza o nelegalnom prisluškivanju, lažno predstavljanje, primanje mita. Jedan od predmeta kojima je Debevec podmićen je i skupocjeni sat vrijedan 15.000 eura kojega mu je Mamić prema vlastitom priznanju poklonio u Grudama uz posredovanje Ljljanka Palca.
Sat od Mamića dobio je u vrijeme postupaka ekstradicije koji su vođeni protiv njega jer je, kako je rekao, "znao da je dobro imati predsjednika suda na svojoj strani za vrijeme tih postupaka".
Tužiteljstvo BiH sumnja da je Debevec pogodovao obitelji Mamić glede odluka Suda BiH koje su se odnosile na postupke izručenja Zdravka Mamića u Hrvatsku, kao i deblokada računa na kojima se nalazilo nekoliko milijuna KM, a čiji je vlasnik bio Mamićev sin. Sve je, sumnja Tužiteljstvo, dogovoreno na sastanku u Grudama gdje su se sreli Debevec i Mamić, a glavni posrednik je bio hercegovački biznismen Ljiljanko Palac.
Ono što se zna je da do Mamićevog izručenja nikada nije došlo, a istražitelji sporni sat i dalje pokušavaju identificirati u kolekciji koja je zaplijenjena kod Debevca.
Pored Mamića, razgovaralo se i o izručenju Joze Ćurkovića i Miroslava Kutle, koji također borave u BiH unatoč međunarodnim tjeralicama. Ovi slučajevi dodatno opterećuju bilateralne odnose i ukazuju na slabosti postojećih pravosudnih sporazuma između dviju država.
Milanko Kajganić i Tužiteljstvo BiH tražili su izručenja Ante Jelavića, Zlatana Mije Jelića i Zorana Galića.
Dok prva dvojica za Turudića nisu sporna, posebnu pozornost izazvao je slučaj Zorana Galića, bivšeg direktora Granične policije i sada već bivšeg zamjenika direktora SIPA-e kojeg BiH traži zbog sumnji za korupciju.
Sud Bosne i Hercegovine u kolovozu 2024. odredio je rješenje kojim se odbjeglom Zoranu Galiću određuje mjera pritvora od jedan mjesec, računajući od dana lišenja slobode ili do drugačije odluke Suda.
Mjera je donesena u okviru kaznenog predmeta protiv osumnjičenih Blagoje Milovića, Ivice Bage, Zorana Galića i drugih, a zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo organizirani kriminal i zlouporaba položaja ili ovlasti.
Galić, zamjenik direktora Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA), osumnjičen je za visoku korupciju u razdoblju dok je bio direktor Granične policije BiH.
Kako je Tužiteljstvo BiH ranije objavilo, on je dan uoči akcije u kojoj je trebao biti uhićen pobjegao u Hrvatsku, dok Galić preko odvjetnika tvrdi da je otišao na liječenje.
Ivan Turudić, prema tvrdnjama našeg izvora je istaknuo je da se ne slaže s izručenjem Zorana Galića, te je tu naveo da je Zoran Galić kao vrhunski policijski profesionalac bio smetnja određenim bošnjačkim političkim krugovima i da je kao takav žrtva te politike.
Tako da je stav državnog odvjetništva RH i vlade RH da se Galić ne izručuje BiH. Naši sugovornici su naveli da im je neslužbeno navedeno da je Zoran Galić uvezan sa sigurnosnim krugovima u RH, te da bi njegovo izručenje moglo dovesti do toga da bude pokajnik u BiH i da se otkriju sve tajne mreže hrvatskih sigurnosnih struktura u BiH i prema BiH.
Iako Hrvatska i BiH imaju sporazum o izručenju osoba optuženih za organizirani kriminal i korupciju, ratni zločini nisu obuhvaćeni, što omogućuje pojedincima da izbjegavaju pravdu. Ovaj pravni nedostatak dodatno je otežan političkim interesima i geostrateškim pitanjima, koja često nadvladavaju vladavinu prava.
Iako je postignut načelni dogovor o izručenju braće Mamić Hrvatskoj, ostaje neizvjesno kako će političke i sigurnosne implikacije utjecati na slučajeve poput Zorana Galića. Suradnja pravosudnih sustava dviju država neophodna je, no aktualni izazovi zahtijevaju izmjene zakonskih okvira i jačanje međusobnog povjerenja institucija.
Borba protiv korupcije i organiziranog kriminala, kao i procesuiranje ratnih zločina, ključni su za osiguravanje stabilnosti i vladavine prava u regiji. Ipak, sve dok politički interesi nadjačavaju pravosudne procese, trajna rješenja čine se teško dostižnima. Javnost s pravom očekuje konkretne korake Hrvatske i BiH u rješavanju ovih pitanja.
Vezani članci