Umirovljenice iz Osijeka i Zagreba odlučile pješačiti od Karlovca do Međugorja

Predložila joj je da pješače zajedno sve do Međugorja i nije im mnogo trebalo da se odluče za to. Vera je krenula vlakom do Karlovca, kamo se Gordana uputila pješice iz Zagreba. U ponedjeljak nešto prije 8 sati krenule su put Međugorja i u danu prevalile čak 50 kilometara.

- Pješačile smo četiri sata po kiši, no to nam nije smetalo. Kad smo navečer došle u Slunj, nismo znale gdje ćemo prespavati. Vidjele smo jednu osvijetljenu kuću, pozvonile smo i čovjek nam je ponudio prenoćište. Ujutro nas je počastio kavom i krenule smo dalje - telefonski nam je ispričala Vera Lakatoš. Na put dug više od 400 kilometara ponijele su samo najnužnije stvari u torbi s kotačićima i kabanice. Kažu kako u početku nisu osjećale bol u nogama, no pred kraj prvog dana putovanja jedva su čekale da se naspavaju.

- Umor je nestao, no ipak smo odlučile biti na misi u crkvi u Slunju. Potom smo nastavile hodati i nadamo se da će na svoje odredište doći za desetak dana - kaže Lakatoš. Doduše, sumnja da će moći održati tempo od 50-ak kilometra dnevno.

- Iz Međugorja ćemo se do Zagreba, odnosno Osijeka vratiti autobusom, jer ipak bi za nas žene u godinama bilo previše pješačiti u oba smjera - kaže Lakatoš. Na ovaj se put, ističe, ponajprije uputila zbog zahvalnosti na svemu što ima i što joj se događa, a isti je razlog motivirao i njezinu suputnicu Gordanu. M. Mihelić

Glas Slavonije