'U vrijeme rata htjela sam uzeti pušku i otići na bojište'

Vidi originalni članak

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović u nedjelju je na Kninskoj tvrđavi istaknula kako je Oluja bila besprijekorno čista, oslobodilačka operacija Hrvatske vojske i policije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hrvatska predsjednica je to izjavila na Kninskoj tvrđavi u nedjelju navečer, u nazočnosti državnog vrha, gdje je priređeno primanje za ratne zapovjednike iz Domovinskog rata. "Oluju moramo objasniti onako kako je ona bila, besprijekorno čista, oslobodilačka operacija Hrvatske vojske i policije hrvatskog teritorija", rekla je.

Dodala je i kako je hrvatska diplomacija u Oluji odigrala svoju ulogu te podsjetila kako se moglo učiniti i puno više.

Prisjetivši se razgovora s vojnicima tijekom posjete Afganistanu poručila je kako se domovina brani dok su neprijatelj i opasnosti daleko. Da je Hrvatska u vrijeme agresije bila članicom NATO saveza, ne bi se dogodio ni Vukovar, ni rat, rekla je dodavši kako se danas Hrvatska brani i u Afganistanu jer ako ta daleka zemlja padne, možemo očekivati sedam milijuna ljudi koji će krenuti prema Europi.

Ne mogu zamisliti bolji uvod u svoj govor večeras na ovoj kninskoj tvrđavi na kojoj se vijori 20 metara dugačka zastava nego što je bilo ovo svjedočenje naših mladih koje pozivam da nam se javljaju, da rade s nama na tom kurikulumu oko Domovinskog rata, oko svega što ste vi osobno preživjeli, oko svega što su preživjeli vaši roditelji, vaša braća, vaši prijatelji.

"Beskrajno ponosna"

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Nakon uvodnog pozdrava, u kojemu je posebno pozdravila biskupa, predsjednica se obratila američkoj generalici na engleskom jeziku.

- Jako sam sretna što ste generalica i nadam se da ćemo imati više takvih u Hrvatskoj. Hvala vam puno jer naše je prijateljstvo trajalo toliko godina. Pratila sam vašu karijeru i vi ste moju i tako sam ponosna na vas. Ponosna sam na sve žene i na odnose između hrvatskih snaga i ministra Krstičevića na čelu u suradnji s državom Minnesotom, ali i sa svima ostalim. Dokazujemo da je Hrvatska jedna od najboljih saveznica na koje se SAD i sve ostale članice NATO-a mogu osloniti. Razumijemo cijenu naše slobode i razumijemo da, ako želimo da drugi ustanu za nas, da moramo i mi ustati za ostale. Moram vam reći večeras, gospođo generalice, da su hrvatski narod i vojnici hrabri. Nisu kukavice, ne boje se, nikad neće pobjeći od obaveze. Mi želimo mir i slobodu za sve. Hrvatska vas nikad neće iznevjeriti. Ne zato što ste moćna Amerika već zato što smo mi vaši prijatelji, saveznici i partneri.

Radi se o kredibilitetu svih vojnika, muških i ženskih, i svih civila koji su izgubili živote u Domovinskom ratu, u kojem, nažalost, tada nije bilo pomoći od NATO-a. Mi želimo, bez ikakve želje za osvetom, već želje za pravdom, stabilnošću i prosperiteta, riješiti probleme daleko od naše domovine.

Beskrajno, beskrajno sam ponosna na obitelj Briški i obitelj dvojice vitezova koji su u Afganistanu ranjeni. Zato što, iako to mnogi ne mogu vjerovati u Hrvatskoj, oni danas brane Hrvatsku u Afganistanu. I često kažem, kad sam bila u Afganistanu i kad sam radila posao pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju, najbolji odgovor koji sam ikad primila kad sam ih pitala 'Pa dobro dečki i cure, zašto ste ovdje u Afganistanu koji je tisućama kilometara daleko od Hrvatske? Što vi radite ovdje? Koje biste vi meni savjete dali, kako da dokažem hrvatskom narodu da ste vi ovdje zato što je to nekakav Bruxelles ili Washington, koji je naš prijatelj, prijatelj do kraja to tražio, već zato što ste vi prosudili da tu morate ići?'

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I najbolji odgovor koji sam ikada dobila bio je odgovor jednog hrvatskog branitelja. Ministre Medved, ja se ne sjećam njegovog imena, ali doista bih voljela da mi se ta osoba, taj hrvatski ratni veteran javi, koji je rekao: 'Znate što? Recite ljudima da se domovina brani dok je neprijatelj i opasnosti još daleko. Ja sam veteran Domovinskog rata i ja sam iskusio kad mi neprijatelj dođe na kućna vrata, prekasno je.'

"Nismo topovsko meso"

Hrvatska se danas brani u Afganistanu. Nemojte misliti da smo mi topovsko meso za drugoga. Da smo bili članica NATO-a devedesetih, ma nikada ne bi bilo ni Vukovara, ni Škabrnje, ja vam jamčim. A i moja draga prijateljica, generalica iz Minnesote, vam to isto može reći. I danas, kao članica NATO-a imao obveze, ali imamo i svoje interese, a to je štititi Hrvatsku tamo gdje je izvorište nepravde, gdje je izvorište svih onih zala koji mogu doći u Hrvatsku prije nego dođu do našeg kućnog praga. Ako Afganistan padne, možemo očekivati oko sedam milijuna ljudi koji će krenuti prema Europi. Ali ne samo to. Možemo očekivati državu koja će štititi Al-Qaidu, ISIS i sve one druge populacije, sve druge organizacije koje će se rađati iz tog. Ne želim optuživati bilo kakvu religiju, želim samo naglasak staviti na ekstremizam. Bilo kakve radikalne ideologije koje izrastaju iz ekstremizma, koje žele uništiti ne samo Hrvatsku kakva danas jest, nego Europu kao zajednicu vrijednosti, a za mene, više od svega, euroatlantsku zajednicu u koju ja duboko vjerujem.

Gospodine vojni atašeu SAD-a u Republici Hrvatskoj, mi nismo tu samo kako bismo ubirali vašu pomoć, da bismo dogovorili oko Blackhawka ili zrakoplova koji nam doista trebaju. Ja se nadam, gospodine ministre, da će ovoga puta pitanje ići puno lakše zato što je to nama potrebno. Mi smo tu, gospodine vojni izaslaniče, gospođo generalice, zato što smo vaši prijatelji, vaši saveznici. I zato što računamo, iako u našoj prošlosti, nitko nam nije pružio ruku potpore nego smo se sami obranili. Ali u međuvremenu smo stvorili vojnu silu. Stvorili smo osjećaj savezništva sa saveznicima. Tu smo jedni za druge. Jednako uživamo ista prava i obveze.

"Najradije bih uhvatila pušku"


A dopustite mi da se sada vratim na Oluju, pobjedu svih pobjeda. Ja tada nisam bila vojnikinja, bila sam diplomatkinja. Radila sam u Ministarstvu vanjskih poslova i ja vjerujem da naši generali, uključujući ministra obrane i unutarnjih poslova shvaćaju koliko je hrvatska diplomacija u to vrijeme odradila isto tako jako bitan posao. U pripremi Oluje i u post-Oluji. Ja sam bila jedna od desetak, 15, 20 ljudi koji su tih dana Oluje bili u Ministarstvu, prespavali u Ministarstvu, kako bismo našim vojnicima pokušali osigurati što god smo mogli. Moram vam reći da me grizla savjest. Najradije bih bila uhvatila pušku i otišla na bojište. Ali shvaćala sam da nije stvar samo u mecima, da nije stvar samo u suočavanju onih koji su ispred vas. Da je stvar u tome da mi Oluju i sve što je nakon toga uslijedilo moramo objasniti kako je ona bila. A to je besprijekorno čista, oslobodilačka akcija hrvatske vojske i policije. Tu je hrvatska diplomacija odigrala svoju ulogu, ali dragi prijatelji i prijateljice, tu je Hrvatska i zakazala. Mogli smo učiniti puno više u diplomaciji.

Ja sam u svojim drugim, uvjetima u kojima sam radila kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, radila na tome da se Oluja, neću reći opravda, nego objasni kao legitimna vojna akcija. A posebno sam zahvalna bivšem ministru obrane SAD-a, generalu Mattisu koji je rekao da je Oluja bila besprijekorno vojno izvedena akcija koja je ušla u udžbenike vojne povijesti. I to je dovoljno. Naravno, žalimo za svakom žrtvom. Ali posebna je čast vidjeti sa svima vama i oprostite što sam možda dosta osobna u ovom trenutku, ali ovo su za mene trenuci koje prolazim ne samo kao predsjednica Republike Hrvatske, nego i kao Hrvatica, kao hrvatska državljanka koja je strepila u podrumima za sve Vukovarce, za sve Škabrnjane, za sve iz Šibenika, iz drugih krajeva naše domovine koji su se branili od neprijateljskih napada. I radila sam koliko sam mogla zajedno sa svojim kolegama kojima zahvaljujem.

Posebna mi je čast večeras biti ovdje na kninskoj tvrđavi sa zapovjednicima Oluje u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu. Biti na mjestu na kojem je nastala ona nezaboravna snimka prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, našeg vrhovnika, koji podizanjem hrvatske zastave na tvrđavi, potvrđuje našu pobjedu u borbi za slobodu, uvijek iznova budi osjećaj ponosa. Samim njegovim poljupcem hrvatskoj zastavi. Zastavi koju su prije toga vrijedne ruke naših žena napravile da bude 20 metara dugačka i da se zavijori upravo tu gore gdje je vidimo.

Ponos koji se pomiješa ponekad s tugom za svim poginulim hrvatskim braniteljima, koji su svojim životom i žrtvom gradili put prema ovoj kninskoj tvrđavi. Njima najviše dugujemo za povlasticu što se danas možemo ovdje okupiti. A taj dug im nastojimo vraćati tek obećanjem da žrtva nikada neće biti prepuštena zaboravu i da ćemo nastaviti njihove snove o izgradnji sretne budućnosti Hrvatsku. A da to obećanje ispunjavamo, svjedoče i ove prekrasne priče mladih o Domovinskom ratu koje smo čuli. I molim vas, javite mi se, molim vas, idemo promaknuti te priče diljem naše domovine. Hvala vam, dragi mladi, što ste se na ovaj način spomenuli vaših očeva, svoje braće i naraštaja prije njih koji su ustrajali u borbi za hrvatsku slobodu. Nema veće nagrade za sve njih od toga da vi odrastate u slobodnoj Hrvatskoj, u miru i sreći i da ste svi ovdje zajedno večeras s nama. Ja vam želim da živite dugo, dječji, bezbrižno i veselo u našoj predivnoj zemlji. Volite ju kako su je voljeli naši branitelji iz Domovinskog rata, a u srcima držite uspomenu na to najslavnije vrijeme naše povijesti kao zalog još boljoj budućnosti Hrvatske u miru i blagostanju. Temelj takve budućnosti upravo je postavljen u Domovinskom ratu koji je okončan u nezaboravnim danima u kolovozu 1995. kad je Oluja rasplinula sve zločinačke zablude o velikoj Srbiji. Put do konačne pobjede bio je posut trnjem i prevelikom žrtvom naših branitelja.

Duboka sućut


Ja u ovom trenutku želim izreći svoju duboku sućut svim roditeljima, svim obiteljima koji su u vrijeme Oluje izgubili svoje najdraže. Ne možete zamisliti koliko cijenim vašu žrtvu. Javite nam se, uvijek ste dobrodošli u uredu predsjednice. A tada se gradio u svakom selu i gradu, na svakom položaju na kojem su slabo naoružani, ali beskrajno hrabri hrvatski branitelji odolijevali agresoru. I ne mogu, ne mogu biti više ponosna nego što jesam.

Gospođo generalice, naši vojnici i vojnikinje i njihove obitelji, zaslužuju da im se naklonimo jer su ne samo obranili našu zemlju već su istaknuli esenciju našeg saveza, duh zajedničkog poštovanja i duh toga da ćemo se braniti do zadnje kapi krvi. Hrvatska obveza prema tome, hrvatski vojnici to pokazuju u Afganistanu. Bilo je bolno upoznati obitelj Josipa Briškog. Ministri i premijer to znaju, on je bio prva žrtva nakon rata, ali nije umro uzalud. Svi će se sjećati Josipa Briškog, podsjećat će se što je učinio da zaštititi ne samo Hrvatsku, nego cijeli savez, zajedništvo i prijateljstvo.

Snagu za svoje junaštvo koje je iznenadilo agresora i svjetsku javnost, naši branitelji crpili su iz jedinstva s cjelokupnim narodom koji je uz njih trpio, živio i strahovao u domoljubnom zajedništvu. Naš večerašnji susret na kninskoj tvrđavi budi ponovno osjećaj takvog zajedništva. Zajedništvo, to je ključna riječ hrvatske budućnosti. Okupljeni iz svih krajeva Hrvatske, prisjećamo se naših vitezova i odajemo počast njihovim pobjedama pod hrvatskim nebom na istini pradidovoj. Vama, gospodo ratni zapovjednici, želim reći skromno i jednostavno, ali beskrajno hvala. Hvala vam. Hvala vam što ste poveli naše mladiće i djevojke primjerom, a ne formalnim autoritetom, što ste ih podizali na noge kad je bilo najteže i konačno ih poveli u olujni napad prije 24 godine kojim ste svoja i njihova imena uklesali u hrvatsku povijest. Zahvalnost ovih mladih koju smo danas čuli odraz je vječnog poštovanja hrvatskog naroda, što ste našoj jedinoj i voljenoj domovini uvijek bili i što ostajete vjerni. Hvala vam na tome iskreno. U svoje ime, u ime svojih roditelja i svoje djece, hvala vam. - završila je predsjednica.

(24sata.hr)

Vezani članci