STIPE BOŽIĆ O KORNATIMA 'Nikad neću zaboraviti što sam vidio na mjestu nesreće. Zašto su poginuli na mjestu niskog raslinja?'

Njihova imena zauvijek će ostati upisana u povijest hrvatskoga vatrogastva. Njih 12 je toga 30. kolovoza 2007. godine izgubilo život na Velikom Kornatu, u najvećoj vatrogasnoj tragediji u povijesti hrvatske države. Išli su gasiti požar za koji se mnogi i dandanas, 15 godina poslije, pitaju “što su išli gasiti?”.

Nažalost, u trenu je na Kornatu ugašeno šest ljudskih života, šestorica su preminula u bolnicama, u koje su bili transportirani, dok je jedini preživio Frane Lučić.

"Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Juričev – Mikulin ostat će u sjećanju svih nas", piše Slobodna Dalmacija.

Jedan od onih koji je pohitao pomoći unesrećenim vatrogascima bio je Stipe Božić, proslavljeani alpinist, dugogodišnji član HGSS-a i čovjek koji je do tada sudjelovao u “mali milijun” akcija spašavanja. S njime su bili i Srđan Vrsalović Vrsa i Mladen Mužinić Frfa, prekaljeni HGSS-ovci s također “mali milijun” akcija spašavanja, od kojih je velika većina bila uspješna.

"Sjećam se kao sada toga 30. kolovoza. Nikad ga neću zaboraviti, ma koliko se ja to trudio, jer nitko ne voli pamtiti ružne stvari. Mislio sam da će to biti još jedan normalan, “dosadan” dan. Sjedio sam u svojoj kancelariji na HRT-u u Splitu. Nazvao me Vinko Prizmić, tadašnji pročelnik HGSS-a, i rekao mi je da pohitam na helidrom, budući da su neki vatrogasci u vatrenom okruženju i da ih treba izvući na sigurno. Došao sam na helidrom i tamo je već bio helikopter. Član posade helikoptera vikao je “brže, brže” i ja, Vrsa i Frfa spremili smo se što smo najbrže mogli, kako bismo što prije krenuli prema Kornatu. Pokupili smo svu potrebnu opremu kako bismo ljude mogli izvući iz toga vatrenog obruča", prisjeća se Stipe Božić.

Helikopter je uzletio, ali nitko nije znao kamo točno ide. Odredište je bilo Kornati, ali koji dio Kornata, nitko nije znao.

"Kako se zbog buke u helikopteru ne može razgovarati, Prizmić i ja smo komunicirali SMS porukama. Mogu reći da nas je on “navodio”. U jednom trenutku mi je napisao poruku “Veliki Kornat” i krenuli smo put tamo. Kad smo došli blizu Velikog Kornata, jasno se vidjelo mjesto gdje je izbio požar i već smo vidjeli ljude kako leže na tlu. U tom trenutku nismo znali da je itko opečen, jer iz helikoptera vidimo samo ljude kako leže. Plan nam je bio na tlo iz helikoptera samo spustiti Frfu, da im on pruži prvu pomoć i da ih nakon toga podignemo s vitlom u helikopter. Kako vitlo nije radilo, odlučili smo prvo spustiti Frfu, a onda sam rekao da spuste i mene", kazuje Božić.

Spustivši se na Veliki Kornat, imali su što i vidjeti. Dočekao ih je deveti krug pakla...

"Vidjeli smo ljude kako leže opečeni, od kojih su neki već bili mrtvi. Razgovarali smo sa živima, govorili im da smo im došli pomoći. Bili smo šokirani jer nismo znali da će nas ovako nešto dočekati. One za koje smo pretpostavili da su u najtežem stanju prve smo podigli na fiksno uže i uz pomoć helikoptera prebacili do obližnje lučice. Komunikacija nam je bila otežana jer na tom mjestu nema signala mobitela, a nismo mogli komunicirati ni radiostanicama", sjeća se Božić.

Naš sugovornik kaže kako mu je ova akcija spašavanja samo dodatno utrljala sol na ranu.

"Zaista sam sve to proživljavao vrlo teško, kao ni jednu akciju spašavanja do tada. Samo nekoliko mjeseci prije u prometnoj nesreći poginuo je moj sin Joško i ova kornatska tragedija me je samo dodatno podsjetila na to. Znao sam što će proživljavati roditelji tih mladića i stoga mi je bilo još teže", potresen je Božić.

Nakon što su teško ozlijeđene vatrogasce, među kojima su već neki bili na rubu života, prevezli do obližnje lučice, trojica hrabrih i odvažnih spasilaca iz HGSS-a helikopterom su se zaputila na Zemunik.

"Poginule vatrogasce ostavili smo na Kornatu jer ih nismo navečer mogli izvlačiti i to smo namjeravali učiniti sutradan. Kada smo došli na Zemunik, Prizmić mi je javio da nedostaje jedan vatrogasac, jer ih je očito netko krivo pobrojao. Odnosno pobrojali su ih njihovi kolege vatrogasci i kada su nam rekli da su svi na broju, mi smo otišli za Zemunik. Kako smo mi već bili umorni, Prizmić je na Kornat poslao zadarsku ekipu HGSS-a, koja je našla još jednog preminulog vatrogasca 100-tinjak metara od mjesta tragedije. Zasigurno je pokušao pobjeći vatri", govori Božić.

"Bila su dva suđenja. Ispitano je tko zna koliko svjedoka i na tim su suđenjima utvrđene činjenice. Sve drugo, od fosfornih bombi, zrakoplova NATO saveza, curenja goriva iz helikoptera, gubitka crne kutije..., sve su to nagađanja. Zašto su oni poginuli na mjestu gdje je raslinje vrlo nisko? Ne znam. Znam jedino da su oni sa sobom imali pumpe za pretakanje vode iz kruške koja je bila postavljena nedaleko. I znam da je jedna od tih pumpi bila u potpunosti izgorena. Vidio sam svojim očima. Je li vatra zahvatila te pumpe i je li gorivo iz tih pumpi dodatno pogoršalo stanje na terenu, ja to ne znam. Znam samo da je izgubljeno 12 života koji nisu trebali biti izgubljeni", govori Božić.

On je proteklih godina odlazio na Kornat kako bi se poklonio poginulim vatrogascima.

"Bio sam dosta puta. Najmanje osam puta, ali više ne idem. Ne mogu više slušati razne teorije urote i priče o kornatskoj tragediji koje se nadograđuju iz godine u godinu. Svi su prepametni, svi sve znaju i svi se nameću sa svojim teorijama. Ono što je najgore, tim ljudima koji su poginuli na Kornatu više nema pomoći i treba ih pustiti da mirno počivaju", na kraju će Stipe Božić.