ŠOKANTNI PODACI Hrvatska opet lovi turističke rekorde, ali gosti odlaze jer ih nema tko dočekati, pospremiti i uslužiti
Traktati su ispisani o turističkoj groznici u Splitu na vrhuncu sezone. Neka dva, dva i pol tjedna u gradu i okolici doslovno nije bilo prazne postelje u hotelima i privatnom smještaju. Iako je turista u kolovozu bilo slično kao rekordne 2019., apartmana je manjkalo, što je često izazivalo nevjericu kod onih koji površno poznaju situaciju u našem turizmu, ali je stvarno bilo tako.
"Turistički radnici razlog vide u tome što se dio privatnih iznajmljivača, obeshrabren najavama za sezonu 2021., povukao s tržišta i vratio podstanarima. Naprosto su krivo procijenili razvoj situacije, što će im u konačnici bitno smanjiti zaradu, tim više jer su cijene noćenja u Splitu u kolovozu divljale, pa je bilo onih koji su ih podizali i za 300 posto, dok se posljednjeg tjedna ovog mjeseca stvari nisu polako vratile u normalu", piše Slobodna Dalmacija.
Drugi je "krivac" za to što su nam na vrhuncu sezone gosti spavali po parkovima i parkiralištima radna snaga, točnije – njezin manjak. Konkretno je riječ o čistačicama i sobaricama. Naime, vlasnici više apartmanskih jedinica u Splitu na različitim adresama, i nerijetko na odličnim lokacijama, nisu uspijevali pripremiti apartmane za dolazak turista jer čistačica ili sobarica, koje su trebale urediti smještaj ili samo dočekati goste, jednostavno nije bilo.
Ne radi se ovdje čak ni o cijeni radne snage, jer ona je posljednjih godina porasla pa poslovi čišćenja apartmana, s obzirom na satnicu i uloženi trud, ne spadaju u najlošije plaćene, nego radne snage u turizmu naprosto nedostaje. I tako je još od 2016. ili 2017., kad je krenuo iseljenički val prema Irskoj i Njemačkoj, a u njemu su prednjačili Slavonci, koji su ranije svakog ljeta odlazili na more i nosili naš turizam na svojim plećima.
Naravno da se sada svi raduju što se Hrvatskoj dogodila sezona koja će nam omogućiti da i u doba pandemije kako-tako prezimimo i da se javne financije nakon godinu i pol dana krize stabiliziraju, no problem radne snage ostaje aktualan.
Ni uvozom kadrova nećemo riješiti problem, jer bogatije članice Europske unije brže "prazne" naš bazen radne snage nego što ga mi punimo Filipincima, Nepalcima ili Indijcima, koji će još malo biti glavna radna snaga na gradilištima i u jadranskim škverovima, a Hrvatska im dođe kao odskočna daska za Njemačku, Irsku ili Švedsku.
Zato prizivanje turistički berićetne 2019. godine ima smisla jedino ako uskladimo obrazovni sustav s domaćim tržištem rada, jer jedino nas to može spasiti sramote koja se ovog ljeta već dala nazreti, a to je da ovoliki broj gostiju često nije imao tko uslužiti, pripremiti im večeru u restoranu, apartman ili napuniti police u trgovačkom centru, svejedno, što je znak da nam turizam, kao najizdašnija gospodarska grana, puca po šavovima.
Činjenica da se ove godine splitski srednjoškolci nisu mogli obraniti od posla, i da su se poslodavci oslanjali na njih kao na zrele, iskusne radnike jer jednostavno nisu imali izbora, govori o tome da nezaposlenost na Jadranu, barem u vrijeme sezone, više nije problem, ali se zato pravog radnika svijećom traži. A nema ga ni za dobre pare, "papile" ga Irska i Njemačka, a i Austrijanci su na nas "bacili oko" i već je počeo lov na kuhare, konobare, recepcionare i sobarice za skijašku sezonu 2021./22.
Vezani članci