Sedamnaesta godišnjica od smrti Gojka Šuška

I oni koji su ga podržavali i oni koji nisu, složni su u tome da je uz Franju Tuđmana najzaslužnija osoba za oslobođenje Hrvatske i stvaranje pobjedničke Hrvatske vojske, a ostat će upamćene i riječi na kraju Oluje „Gospodine predsjedniče, zadatak je izvršen". Iz bogate biografije izdvojit ćemo da je bio utemeljitelj i predsjednik Zaklade hrvatskih studija u okviru koje je 1985. prvi put u svijetu uspostavljena katedra za hrvatski jezik na kanadskom sveučilištu Waterloo. Bio je na čelu Hrvatsko-kanadske kulturne federacije i direktor hrvatske škole u Ottawi od 1985. do 1990. Na 10-tu obljetnicu smrti njegov Široki Brijeg odužio mu se podizanjem spomenika na trgu koji nosi njegovo ime.

Rođen je 16. ožujka 1945. na Širokom Brijegu kao šesto dijete u obitelji Ante i Stane Šušak. Njegov otac i brat nestali su na kraju Drugog svjetskog rata. Zadnji put viđeni su pri ulasku partizana u Zagreb. Nakon osnovne škole pohađao je gimnaziju u Širokom Brijegu. Dvije godine sjedio je u klupi sa Slobodanom Praljkom, kasnijim načelnikom HVO-a. 1963. upisao je Pedagošku akademiju u Rijeci, matematiku i fiziku. Uoči poziva za služenjem vojnog roka u JNA, 15. kolovoza 1968. odlazi iz zemlje. Najprije u Austriju, a potom u Kanadu. 1969. je studirao na Algonqui Collegeu - Bussines and Administration. U Kanadi je radio razne poslove. Od 1969. do 1972. bio je menadžer u Scott's Chicken Villa. Od 1972. do 1990. bavio se poduzetništvom. Bio je suvlasnik poduzeća Susak Enterprises, Ltd. i GG Decor and Interior Desing. Bio je društveno angažiran.Utemeljio je i bio predsjednik nogometnog kluba Jadran. Potkraj osamdesetih domaćin je Franji Tuđmanu prilikom njegova posjeta Kanadi. U Hrvatsku se vratio u siječnju 1990. Sudionik je prvog Općeg sabora HDZ-a održanog u Zagrebu. Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima, postao je 30. svibnja ministar iseljeništva u vladi Stjepana Mesića. Od 4. ožujka do 18. rujna 1991. bio je zamjenik ministra obrane Martina Špegelja. Ministrom obrane imenovan je 18. rujna te godine. Šušak je imao snažan utjecaj na hrvatsku politiku koja se vodila u BiH. Osobito bliske odnose imao je s američkim ministrom obrane Williamom Perryjem. Na kraju Oluje Tuđmanu je predao izvještaj: „Gospodine predsjedniče, zadatak je izvršen". Bio je kum na vjenčanju generala Ante Gotovine s njegovom tadašnjom tajnicom Dunjom Zloić neposredno nakon Oluje, kao i potpredsjednik HDZ-a. Kraće vrijeme borio se s bolešću. Operiran u Hrvatskoj, a boravio je i u bolnici Walter Reed u SAD-u. Umro je 3. svibnja 1998. u Kliničkoj bolnici Dubrava. Na njegovu pokopu William Perry je rekao da je „za Hrvatsku bio presudan u uspostavi slobode, a za Sjedinjene Države za uspostavu mira". Pokopan je u Aleji hrvatskih branitelja na zagrebačkom Mirogoju. U Zagrebu jedna ulica nosi njegovo ime, u Širokom Brijegu jedan trg. Odlikovan je, među ostalim, Veleredom kralja Petra krešimira IV. s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, Redom Nikole Šubića Zrinskom, Redom Ante Starčevića, Redom Stjepana Radića i Redom Hrvatskog trolista. Posmrtno je 5. svibnja 1998. promaknut u čin stožernog generala Hrvatske vojske.

radiosirokibrijeg.com