Posljedna poruka Zvonka Bušića: Lakše je bilo sanjati slobodnu Hrvatsku nego izdržavati hrvatsku zbilju

. Život si je oduzeo hicem iz vatrenog oružja. Pronašla ga je supruga Julienne Eden Bušić. Jutros oko 7 sati primili smo dojavu iz hitne medicinske pomoći u Zadru da im se javila ženska osoba iz Rovanjske i rekla im da joj je 67-godišnji muž vjerojatno izvršio samoubojstvo, rekao za HTV glasnogovornik zadarske policijske uprave Elis Žodan. Policija je na terenu, a očevid je još u tijeku.

'Ne mogu više živjeti u Platonovoj pećini'

U ime obitelji Zvonka Bušića novinarima se obratio njegov prijatelj Dražen Budiša koji je u Rovanjsku stigao jutros s Murtera. 'Zvonko je napisao dva oproštajna pisma, supruzi, rodbini, prijateljima i Hrvatima u kojima ih moli za oprost zbog onoga što je jutros učinio, jer više nije mogao izdržati. Na jednom mjestu u pismu kaže da više nije mogao živjeti u Platonovoj pećini', rekao je Budiša. Dodao je kako je 'očito sanjati slobodnu Hrvatsku uz sve nevolje bilo lakše nego izdržavati hrvatsku zbilju'. Budiša je više puta ponovio da je Zvonko Bušić bio 'iznimno dobar čovjek'.

'Posebno ga je mučilo što ga smatraju teroristom i ubojicom'

Bušićev prijatelj Josip Đerek iz Imotskoga, koji je tadođer stigao u Rovanjsku, kazao je kako Bušić ničim nije odavao da bi mogao počiniti samoubojstvo. 'Nije imao specijalnih muka osim čuđenja nad nemogućnošću da se država uredi tako da pristojno funkcionira. Nije mogao shvatiti da možemo danas govoriti jedno, a za 24 sata nešto sasvim stoto. Nije on bio razočaran u narod i narodni odabir, ali nije shvaćao da se nešto može raditi naopako i stalno tako', kazao je Đerek novinaru HTV-a Vladimiru Šetki. Kaže da ge je posebno mučilo što su ga neki smatrali teroristom i ubojicom. Još se uvijek ne zna, rekao je Đerek, hoće li Zvonko Bušić biti pokopan u Zagrebu ili u rodnoj Gorici, mjestu na samoj granici Hrvatske i BiH.

Za jedne domoljub, za druge terorist

Zbog otmice putničkog zrakoplova sa 76 putnika na letu od New Yorka do Chicaga u rujnu 1976., kojom je htio upozoriti svijet na položaj Hrvatske u Jugoslaviji, i pogibije policajca prilikom dekativacije bombe koju je ostavio u pretincu newjorške podzemne željeznice, Bušić je 1977. u Americi osuđen na doživotni zatvor. Pomilovan je u srpnju 2008. kada se vraća u Hrvatsku. Njegova supruga Julienne proglašena je krivom za otmicu i iz zatvora je puštena tijekom devedesetih. Nakon povratka Bušić se politički angažirao kroz stranku HSP dr. Ante Starčević, a zatim kroz udrugu 'Hrvatski plamen'. U kolovozu 2011. objavio je da se povlači - jer 'nije uspio u naumu ujedinjavanja domoljuba i izgradnje politički relevantne fronte'.