Pero Ćorić: Izjava Gorana Aleksića je nastavak srpske okupacije Šarengradske Ade!

Njegova izjava da Ade na Dunavu pripadaju Srbiji, a tu prvenstveno misli na Šarengradsku Adu površine gotovo 1500 hektara. U toj izjavi on decidirano iznosi stajalište srpske Vlade prema kojoj oni ustraju na načelu da je razgraničenje između Srbije i Hrvatske na Dunavu plovni put ili „crta sredine". U istoj izjavi ističe spremnost Vlade kojoj pripada da se ovaj granični spor riješi bilateralno, a ako je potrebno i arbitražom na Međunarodnom sudu.

Guranje problema pod tepih postalo je ustaljena praksa Ministarstva vanjskih poslova i Vlade RH u cijelosti na čijem čelu se nalazi Andrej Plenković. Prije nekoliko dana svojim priopćenjem za medije sam najavio ovakvu mogućnost jer sam aktivno uključen u problem razgraničenja sa Srbijom kao stanovnik Šarengrada, kao predsjednik MO Šarengrad, kao član komisije s razgraničenje sa Srbijom, kao zamjenik gradonačelnika grada Iloka i kao zastupnik u Hrvatskom saboru te sam na svim razinama od Mirne reintegracije do danas ukazivao na važnost Šarengradske Ade i na žurnost donošenja jedino mogućeg rješenja, a to je da se Šarengradska Ada vrati u vlasništvo mještanima Šarengrada.

Srpska Vlada protuzakonito drži Šarengradsku Adu pod okupacijom od 1991. godine kako bi ista poslužila za potkusurivanje njihovih parcijalnih interesa ili za ucjenjivanje na njihovom putu prema Europskoj uniji. Hrvatska Vlada nema nikakvog razloga za odgađanje rješavanja pitanja Šarengradske Ade. Davne 1992. godine prema stajalištu „Badinterove komisije" jasno je definirano jedno od tada prihvaćenih načela: „Granice između bivših federalnih jedinica smatraju se državnim granicama sljednica i ne mogu se mijenjati silom".

Često spominjanje „Erdutskog sporazuma" od strane srpskih vlasti također je neprihvatljivo jer poznata je činjenica kako je isti sporazum konzumiran. Navedeni sporazum sastojao se od niza privremenih rješenja kao što je odluka po kojoj zatečeno srpsko stanovništvo na području Istočne Slavonije tijekom Mirne reintegracije ne podliježe obvezi služenja Hrvatskog vojnog roka. Upravo takvo je i privremeno rješenje koje nije više na snazi, a to je da je plovni put Dunava privremena crta razgraničenja Hrvatske i Srbije.

Lamentiranje o bilateralnom rješenju također nije bilo u praksi provedivo jer je srpska strana svaki put započete razgovore službenih komisija i postignute dogovore izigrala. Svaki put su se pozivali na promjenu vlasti u Srbiji ili Bačkoj Palanci, a i sam sam bio sudionik nekoliko službenih pregovora vođenih u Bačkoj Palanci i Iloku. Zadnji put smo izigrani kada je trebala biti vraćena šarengradska skela čiju smo lokaciju zajedno obišli, definirali tijek njene obnove i svečanog povratka u Šarengrad.

Pozivam Vladu RH i Ministarstvo vanjskih poslova da osude ovakve politikantske izjave te ubrzaju proces povratka Šarengradske Ade, a u krajnjoj varijanti da prihvate arbitražu sa Srbijom jer u načelu donošenje odluka u takvim postupcima uvijek je bilo prihvaćanje katastarskih granica kao službenih državnih granica.