'Olujom do Hrvatske, lustracijom do slobode'

- Svjesni smo da kao mladi ljudi u ovom trulom, zatrovanom i zatvorenom sistemu nemamo nikakve šanse krojiti vlastitu budućnost. Političke elite iz bivšeg sistema, agenti, ubojice i špijuni 90-ih su samo promijenili kapute i infiltrirali se u cjelokupan sustav ove države. Iskoristili su ratna zbivanja i u tom kaosu zauzeli ključne političke pozicije, postali dio gotovo svake političke stranke, hrvatskih obavještajnih službi, brojnih civilnih organizacija (tzv. borci za ljudska prava kako bi mogli legalno sisati novčana sredstva iz državnog proračuna) i zadržali su moć upravljanja velikim brojem hrvatskih medija.

Danas su njihove obitelji one koje tvore takozvanu hrvatsku elitu. Vlasnici su brojnih tvrtki i država je postala njihovim taocem u ekonomskom smislu nakon njihovih privatizacija i pljački pa se mi danas pitamo zašto nama ostalima ne može biti bolje i zašto je ovako velik broj nezaposlenih.
Prema pisanjima hrvatskih medija i dokumentima SIS-a, u Hrvatskoj je danas gotovo 1789 agenata KOS-a, a popisi članova UDB-e i njihovih suradnika je dvostruko veći i još navodno nije cjelovit. Slučaj "Lex Perković" jasan je pokazatelj tko sve danas upravlja hrvatskim službama i hrvatskom državom.

Lustracija u Čehoslovačkoj, Njemačkoj i Poljskoj

Lustracija u Čehoslovačkoj uzima se za primjer relativno uspješno provedene takozvane „tvrde" lustracije. Prema zakonu donesenom 1991. godine formirane su posebne komisije sastavljene od „insajdera", predstavnika civilnog društva i pravnih stručnjaka kako bi se osigurala maksimalna nepristranost. Komisije su provjeravale podatke iz tajnih arhiva o svim javnim osobama i oni za koje se utvrdilo da su surađivali s tajnom službom morali su napustiti svoje položaje. Prema nekim procjenama na taj način smijenjeno je oko 40 posto osoba iz državne i javne službe.

Lustraciju, odnosno denacifikaciju provela je i Njemačka, otvaranjem tajnih arhiva javnosti. Održan je velik broj javnih suđenja i osobe koje su nekad radile u tajnoj službi bivše DDR (Stasi) morale su napustiti svoje položaje. Osim zaposlenika na državnoj i saveznoj razini, lustrirani su čak i „obični" zaposlenici na nižim razinama; njih se u pravilu osuđivalo na dvije godine zatvora.

Poljska nakon početnih neuspjeha u provođenju lustracije, 1997. godine donosi zakon o lustraciji, jer se otvaranjem državnih arhiva došlo do saznanja da je sam tadašnji premijer Jozef Oleksy bio sovjetski špijun. Tim zakonom iz 1997. obuhvaćeno je oko 20.000 ljudi, od predsjednika i ministara do sudaca i vodećih figura iz medija.

Lustracija, točka na jedan dio hrvatske povijesti

Udruga Urbana desnica smatra kako je u Hrvatskoj potrebno provesti lustraciju, iako je po mnogima za nju sada kasno. Nužno je da se napokon stavi točka na jedan dio hrvatske povijesti, da se jasno i glasno Ustavom RH osude svi zločini počinjeni pod komunističkim režimom.

Danas, iako je 2014. godina, Zakonom o lustraciji uklonio bi se velik broj ljudi sa rukovodećih pozicija u politici, javnim službama i medijima koji unatoč svojoj kriminalnoj prošlosti dirigiraju našu svakodnevicu.

Tek nakon provedene lustracije može se govoriti o političkoj, medijskoj, gospodarskoj, kulturnoj ili bilo kojoj drugoj sferi života u Republici Hrvatskoj.

Lustracija je korak naprijed ka boljoj Hrvatskoj za sve njene građane koji nisu bili dio nikakvog zločinačkog režima i koji su postali taoci upravo takvih ljudi koji im danas kroje budućnost i sudbinu, priopćila je Udruga Urbana desnica.

iPress.hr