ODLAZAK IZ DOMOVINE Mladi Hrvati u istraživanju pokazali zbog čega žele trajno napustiti državu

Samo 22 posto mladih u Hrvatskoj nema namjeru iseliti! Broj onih koji ne žele odseliti u inozemstvo opao je sa 62,5 posto iz 2018. godine na 22 posto u 2024. godini - što znači da 78 posto mladih razmišlja da bi im život negdje drugdje bio ljepši i produktivniji. Snažnu želju da napusti Hrvatsku izražava 21 posto mladih.

Prva mjesta želje za bijegom iz matične države drže mladi iz zemalja izvan EU: Sjeverne Makedonije (39 posto), Albanije (36 posto) i Turske (34 posto). Te su želje obrnuto proporcionalne njihovom socioekonomskom statusu - mladi koji žive u kućanstvima s financijskim problemima imaju i manje nade da bi mogli popraviti svoju kvalitetu života. Do tog su uvida došli autori studije o mladima Zaklade Friedrich Ebert i Instituta za društvena istraživanja, predstavljene danas u HND-u, prenosi Jutarnji. 

Nakon govora Sonje Schirmbeck, direktorice ureda Zaklade Friedrich Ebert za Hrvatsku i Sloveniju, Anja Gvozdanović iz Instituta, jedna od sedam autora studije, predstavila je najvažnija otkrića istraživanja stavova i ponašanja mladih provedenog ove godine u Hrvatskoj kao i u 12 zemalja u regiji. Istraživanje je obuhvatilo 717 mladih iz cijele Hrvatske u dobi između 14 - 29 godina, a isto takvo provedeno je 2018. i 2012. i pokazuje nove trendove među mladima nakon epidemije korone i rata u Ukrajini.

Korupcija kao najveći problem hrvatskog društva i strah od nezaposlenosti dvije su ključne poluge u stavovima mladih. Dok su 2018. godine smatrali da su osobne veze presudne za pronalazak posla, danas prednost daju stručnosti. Više od polovice ispitanika, 51 posto, živi s roditeljima, a jedna trećina bi se željela osamostaliti.

Najveći strah mladih je da će ostati bez posla - njih 48 posto strahuje, a 46 posto boji se lošeg zdravstvenog sustava i rata. I dalje najviše vjeruju vojsci i policiji, premda je ta vjera također u padu, a najveću eroziju povjerenja doživjeli su mediji, crkva i sindikati. Minimalno se informiraju iz konvencionalnih medija, uzdaju se u društvene mreže. Pesimističniji im je pogled u budućnost negoli 2018. godine - te je ključne rezultate opisala Gvozdanović.

Do pozitivnog pomaka došlo je s radnim statusom i smanjivanjem broja mladih u prekarnom položaju: najveći udio mladih zaposlen je na neodređeno puno radno vrijeme, 26,8 posto, a najmanje, šest posto, ih radi na neodređeno. Samo 37,5 posto zaposlenih mladih radi u zanimanjima za koja su se školovali, a 26,5 posto na poslovima nižih kvalifikacija. Najveći broj njih, 59,6 posto smatra da je za dobivanje posla presudna stručnost, ali i dalje više od polovice 54,6 posto vjeruje da su najbitnije pozicije moći.

Prije šest godina isto je istraživanje otkrilo da samo četiri posto mladih živi samostalno. Danas je taj broj skočio na 11 posto, ali mladi i dalje računaju na obiteljske ekonomske resurse. S partnerom ih živi 19 posto - nepromjenjiv postotak u odnosu na prijašnje istraživanje.

U ljubavnoj vezi ih je 21 posto, u braku devet posto, a u kohabitaciji osam posto. Komparativna analiza u tri istraživačka ciklusa svjedoči da je konformizam najčešći razlog života s roditeljima - kažu da je tako najjednostavnije i najudobnije. No, danas ih ipak više žudi za emancipacijom od roditelja: 34 posto živjeli bi sami kad bi im financije dostajale za odcjepljenje, a 2018. to je deklarirala točno četvrtina. Čak 93 posto mladih svoj odnos s roditeljima ocjenjuje dobrim.

Na osobnoj razini primjetan je odmak od tradicionalnih vrijednosti, naročito u vezi s brakom i djecom. Savijanje vlastitog obiteljskog gnijezda i roditeljstvo u životu mladih ima status quo; planiraju imati dvoje djece. No, tu je došlo do golemog "kuršlusa": danas 23 posto mladih ne planira imati djecu, dok je 2018. tek 6,4 posto njih reklo da ne želi potomstvo. Idealna prosječna dob za prvo dijete im je 26 godina, pala je za dvije godine u odnosu na 2018.

U izboru partnera mladima su najvažniji obrazovanje (38 posto), odobrenje obitelji (33 posto) što je značajan pad u odnosu na 2012., kada je iznosio 44 posto, isto kao i s religijskim uvjerenjima. Dok je ekonomski status 2018. bio magnet za 44 posto mladih u odabiru, sada se srozao na 26 posto. U padu je i bitnost nacionalnog porijekla partnera: 2018. njih 38 posto izjavilo je da im je nacionalnost bitna, sada 22 posto. Spol je diferencijalna točka; ženama su bitniji ekonomski standard i obrazovanje, a muškarcima djevičanstvo.

Porastao je postotak mladih koji su doživjeli neki oblik diskriminacije; 16 posto njih na temelju seksualne orijentacije, 22 posto zbog političkih uvjerenja, 20 posto etniciteta, 28 posto religije, a 36 posto zbog siromaštva. Na prvom mjestu rang liste osobnih životnih vrijednosti nalazi se samostalnost, iza nje slijedi uspješna karijera, preuzimanje odgovornosti, zdrava prehrana, bavljenje sportom, imati djecu, izgledati dobro, završiti fakultet, bogatstvo, udaja/ženidba, sudjelovanje u građanskim akcijama i na zadnjem markirana odjeća.

Usporedba podataka iz prijašnjeg i recentnog istraživanja pokazuje da su mladi postali zainteresiraniji za politiku, zabilježen je skok s 12 na 18,8 posto i pad nezainteresiranosti sa 62 na 55 posto. Ema Smolo-Zukan, koordinatorica za komunikacije regionalnog ureda Zaklade, upozorila je na kontradiktornost; mladi u Hrvatskoj su više od svojih vršnjaka u regiji zainteresirani za političku participaciju, a istodobno najmanje izlaze na izbore dok su mladi u Crnoj Gori i Turskoj najaktivniji.

"Postoji određeni profil koji se smatra pozvanim baviti politikom, a to su mladi muškarci desno orijentirani. Mlade žene su pritom manje zainteresirane za bavljenje politikom, iako nisu apolitične, one su spremnije braniti demokraciju i bliže su lijevoj ideologiji", otkrila je Ema Smolo-Zukan.