FOTO  Obilježena 21. godišnjica pogibije Andrije Matijaša Pauka

Andrija je rođen u Pozorcu u težačkoj obitelji gdje su otac i majka živjeli od škrte zemlje i prehranivali obitelj. U ranoj mladosti Andrija je upisao vojnu akademiju koju je uspješno završio sa odličnim uspjehom, a na sam počecima se prikjučio ZNG-u. Prvo je  bio na Banijskom ratištu gdje je  ranjen, a nakon kratkog oporavka dolazi u Split i prikjučuje se udarnoj 4 gardijskij brigadi i postaje zapovjednik protuoklopnog voda i parelelno stvara oklopni vod u čemu uspjeva pa je tako 1992. godine osnovan tenkovski vod .

Nakon žestokih i krvavih borbi na Dubrovačkom ratištu sljedi akcija Maslenica gje je Andrija ranjen po drugi put i smješten je u Splitsku bolnicu. Tu ostaje samo par dana i tako rekoćI bježi iz bolnice i pridužuje se svojim bojovnicima .Akcija Maslenica će se pamtiti po tome jer je to prvi put da se u direktnom okršaju sukobljavaju tenkovi 4 gardijske brigade i agresora gdje četvrtaši razbijaju neprijateljki oklop i agresori bježe glavom bez obzira. Nakon toga sljedi priprema za veličanstvenu vojnu akciju oluja gdje su tenkovi izašli na sami vrh planine Dinare, i tada je Knin bio ko na dlanu.

Nakon Oluje sjede daljna napadna djelovanja prema Banjaluci i onda dolazi taj kobi dan u Mrkonjić gradu gdje pada junak Andrija Matijaš pokošen od neprijateljske ruke i to zadnjeg dana akcije. Kako je jučer naglasio njegov suborac i izaslanik presijednice RH Kolinde Grabar Kitarović general u miru Damir Krstičević  Andrija je bio lokomotiva koji je samo vukao naprijed, a posebno će ostati zapamćena njegova izjava: Kada krenemo gorjeće i nebo i zemja.

Na poklaganju vjenaca nazočio je načelnik glavnog stožera Hrvatske vojske general Mirko Šundov koji je bio i ratni zapovjednik 4 gardijske brigade. Vjence su položili i načelnik Marine Ante Mamut, načenici i gradonačelnici Trogira, Splita i ostali. Da sve bude po protokolu pobrinuo se je presijednik gradskog vijeća Marine Davor Radić. Posebno dirljivo je bilo vidjete majku Anku i suprugu Nadu koje su jecajući ponavjale na grobu junaka nema našega Andrije i grleći hladni mramor.

Što reći i napisati na kraju kada rječi zapinju u grlu nego prijatelju suborče i legendo Hrvata počivaj u miru Božijem.

Tekst i foto by:Ivica Lozina