Nestao monstrum – srami se Hrvatska
Piše: Tihomir Dujmović-Večernji list
Svi ovi detalji govore da mi kao ozbiljna država ne postojimo, da mi kao odgovorno društvo uopće nismo konstituirani, da padamo sve niže i idemo prema predvorju ljudožderstva! Optuženi je, dakle, nestao sat vremena prije nego što mu je izrečena kazna od pet i pol godina zatvora za uzastopna silovanja Vukovarke, o čijoj sudbini nacija ne bi znala ništa da problem silovanih Vukovarki nije afirmirala uporna i hrabra Marija Slišković i da tu tragediju nije u knjizi „Živa glava" opisala jedna Amerikanka - Julie Bušić! Hrvatske književnike tema ne zanima!
U ovoj priči nema branitelja-zločinaca, nema nevino zaklanih Srba: doista, o čemu bi oni pisali? Dušan Ivković, bivši pripadnik JNA i bivši policajac PU vukovarske srijemske županije nepravomoćno je osuđen na županijskom sudu u Osijeku na pet i pol godina zatvora zbog niza silovanja žene u Vukovaru. Za silovanje iste žene već je osuđen Rade Ivković, ali on je godinama u bijegu. Kad ste čuli ministricu vanjskih poslova ili predsjednika države da odbija ozbiljnu komunikaciju s Beogradom dok nam ne izruče ovu zvijer? Danas osuđeni Dušan Ivković bio je martićevac, ali je aboliran i godinama je radio kao policajac u PU vukovarsko-srijemske županije gdje ga je žrtva redovito i viđala!
Toliko o realnoj atmosferi u kojoj se odigravao povratak Hrvata u Vukovar! Nakon što je protiv njega pokrenut postupak, suspendiran je 2002., ali od tada prima od hrvatske policije pola plaće! S obzirom na to da je bilo prigovora na to to perverzno rješenje i prije deset godina, bilo bi zanimljivo čuti od ministra policije odgovor na pitanje koje se i onda postavljalo: tko će sad vratiti hrvatskom proračunu njegove polovice plaća koje prima godinama? "Dušan Ivković nije pobjegao, država ga je pustila", ističe revoltirani odvjetnik silovane Vukovarke Željko Dumančić te dodaje da se, prema njegovim informacijama, osuđeni Ivković i nakon izricanja presude još nekoliko dana skrivao po Vukovaru i da je otišao treći dan, tek kad se krenulo u njegovo uhićenje!
Tko je u Ministarstvu pravosuđa odlučio i čime se rukovodio kad je odlučio da se takav tip može braniti sa slobode? Kako to da nije priveden s obzirom na činjenicu da je to obvezno ako se radi o djelima za koja je predviđena kazna veća od pet godina zatvora? Kako je moguće da čak i na dan izricanja presude nikome nije palo na pamet zaustaviti ga u bijegu? Kako to da premijera ove zemlje ovakvi propusti pravosuđa ne uznemiruju? Kako to da predsjednika država ne iritira ova sramota?
Kako to da mediji danima razvlače slučaj Hrastov, a jedva su fusnote rezervirali za ovu izdaju elementarne ljudskosti? "Slučaj Hrastov može otežati naš ulazak u EU", vrišti poruka našeg dalmatinskog lista, ali ni u jednoj reakciji na slučaj Hrastov više nitko ne pita tko su ljudi koji su oružjem dolazilo na koranski most, što su tamo radili, zašto su tamo poslani, tko im je dao oružje i što bi bilo s Karlovcem da tamo nije bilo Hrastova! Najveći dio medijskih reakcija na slučaj Hrastov uopće se ne razlikuje od toga što Savo Štrbac o tome govori! Pritom su mediji posve nezainteresirani za priču o vukovarskim zvijerima i hrvatskim mučenicama!
Nakon što je Marija Slišković, čelnica udruge što skrbi o silovanim ženama u Domovinskom ratu, uspjela donekle medijski u javnost probiti ove tragedije, dio silovanih žena je nekako skupio snage te opet dao iskaz pa su ova dva sudska procesa rezultat toga. Dumančić u kontekstu danih iskaza ističe da se očekuju još 16 sličnih suđenja. Hoće li pravosuđe i u drugim slučajevima dopustiti ovakvo iživljavanje ratnih zvijeri? Hoće li progovoriti Fred Matić?
Hoćemo li čuti premijera i predsjednika države? Kad je stari HDZ šutio dok su srpski istražitelji lupali na vrata časne dr. Bosanac sugerirajući da je i ona mogući ratni zločinac, to je bilo dno dna! Ali u čemu je razlika između te i šutnje novog HDZ-a na činjenicu da se jedna ratna zvijer mirno išetala iz Vukovara čak i nakon što je sudski proglašena ratnim zločincem?
Vezani članci