Mladi Crikveničani hrle u Dublin po eure i iskustvo

Dublin i Irska su hit u Crikvenici. No, ne turistički kako bi se pomislilo na prvi mah već hit sasvim druge vrste. U glavni grad Irske se putuje da bi se preživjelo, pokrpalo kućne budžete, prezimilo dugi period izvan sezone u kojem je u primorskim turističkim mjestima naći posao prava lutrija. Neki nisu odletjeli na Zeleni otok kao ekonomski emigranti već kako bi stekli nova iskustva i znanja koja će im dobro doći u Hrvatskoj. Procjenjuje se da je u Dublinu pedesetak mladih Crikveničana. Među mladom radnom snagom prevladavaju Hrvati, Brazilci i Kinezi. Na stotine je Slavonaca, a dolazi sve više ljudi iz Zagreba.

Ponuda poslova za mlade je prilično raznolika.

- Ovisi za što ste kvalificirani, ali većini nije bitno pa kad im je hitno uzmu bilo koga. Najčešći poslovi za mlade generacije su konobari, bartenderi, noćni portiri ili recepcioneri, rad u trgovini ili prodaja za neku firmu od vrata do vrata. Te i slične vrste poslova rade se za minimalnu plaću koja iznosi 8,65 eura po satu. Radi se osam sati na dan, pet dana u tjednu.
Lijepo se živi

Kriza je prošlost. Prije nekoliko godina oči su boli natpisi »iznajmljuje se« na brojnim poslovnim prostorima. Damjan Baričević je otišao u Dublin prije dva mjeseca. Na ljeto planira doma, a u listopadu opet u Dublin. Kažu Irci da je sad stanje puno bolje naspram prošlih nekoliko godina. Lijepo se živi i može se imati neka budućnost. Grad je super i ljudi su jako dobri, objašnjava mladi Crikveničanin.

- Posla uvijek ima, svako malo se traži nešto. Nije lako, ali samo treba bit uporan. Družim se s ljudima iz Hrvatske, svako malo se čujemo, ali isto tako sam upoznao jako puno Iraca. Ljudi su ovdje raspoloženiji nego kod nas, vjerojatno jer su svi zaposleni i primaju plaću svaki tjedan, kaže Baričević.

U gradu na ušću rijeke Liffey radi i Vedran Šunjić. Godinu je podijelio na tri relacije. Zagreb-Crikvenica-inozemstvo. Zagrepčanin ima restoran u Crikvenici, a preko zime ode u svijet hvatati nova iskustva.

- Ja sam spojio ugodno s korisnim obzirom da zimi moj lokal ne radi i nemam obitelj pa mogu zbrisati. Imao sam i sreće. Nije svima odmah bajno, ali može se. Nisam mislio ići ove godine, no kad su me zvali zbog ludnice pred blagdane, stvarno ne možeš odbiti. I još mi je menadžer rekao da kod nejga mogu biti tih šest tjedana. Zaradio sam jako dobro za šest tjedana, otprilike kao šest mjeseci doma, kroz smijeh objašnjava Vedran i dodaje »što je žalosno«.

Na sat 8,65 eura

Crikveničko-irski Zagrepčanin dvije zime radio je u Njemačkoj, a posljednje tri u Irskoj.

- Ima naših dečki koji su se otisnuli za Irsku jos prije sedam-osam godina. Naravno, tada nisu imali dozvolu za rad nego su došli kao turisti i ostali raditi. Ja sam također dvije zime tako radio. Od 1. srpnja prošle godine su nam dozvolili rad i to je krenulo masovno. Irci puno izlaze i naravno da ugostiteljstvo cvjeta. U ugostiteljstvu je nekako najlakše naći posao, a naši ljudi imaju jako puno iskustva u tom poslu. Plaća je tjedna, mislim skoro u svim granama pa se zbog toga i izlazi non-stop i pije. Nekako se valjda uvijek ima love. Svaki petak plaća. Ja sam radio zadnje tri zime u istom restoranu tik uz kazalište u kojem imaju predstavu bar 320 dana u godini. Restoran je svaki put prije predstave potpuno rezerviran i nakon predstave se još vrate na koktele ili čašu vina. To nema veze s našim ugostiteljstvom.

Minimalac je 8,65 eura na sat, ali nas izvlači tip (napojnica) što bude skoro kao i plaća. Nije sve tvoje, jer se ipak nešto malo oporezuje, što je normalno. U našem restoranu dijele se napojnice ponedjeljkom od prošlog tjedna, a u petak stiže plaća, što znači da svaka tri dana lova kapne. Odradi se bar 35 do 40 sati tjedno. Bilo je i tjedana prije Božića kad se odradi i 60 do 70 sati tjedno, objašnjava Vedran Šunjić.

novilist.hr