Mali Lošin tuguje za ubijenom 16-godišnjakinjom
Prošlo je 6 sati. U stanu obitelji iz Malog Lošinja uobičajeno je jutro. Otac je netom otišao na posao, majka u kuhinji pije prvu kavu, dok se djeca pripremaju za školu. Tu idilu i tišinu u zgradi u Ulici lošinjskih brodograditelja iznenada prekida mahnito lupanje na vrata.
- Gdje je moja žena, gdje je moja žena - urla muškarac. Svaki sljedeći njegov udarac po vratima jači je od prethodnog.
Majka mu otvara vrata. Prestravljena je. Ispred nje stoji potpuno rastrojeni Branko Rafajac (41). Nasrće na nju. Krikovi se prolamaju zgradom. Dok manijakalno trese ženu, prema njima trči njezina kći (16). Želi spasiti majku od podivljalog muškarca. U sljedećem trenutku oštrica noža zabija se u djevojku. Na vratima se u tom trenutku pojavila i mlađa sestra. Ugledavši je, muškarac se okreće i bježi iz zgrade. Djevojčica je ostala ležati u lokvi krvi...
Policija je dojavu o ubojstvu primila oko 6.30 sati. Odmah je došla i Hitna pomoć. No nažalost, unatoč svim naporima tinejdžerica je preminula.
- Jao, zlato moje - vikala je uplakana i shrvana baka dok su mrtvozornici iznosili tijelo njene unuke iz kuće.
Policija je odmah krenula u lov na ubojicu. Pola sata kasnije priveli su Branka Rafajca.
Odveli su ga u postaju u Malom Lošinju na kriminalističko istraživanje. Nakon toga trebali bi ga voditi na ispitivanje u prostorije Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, koje vodi slučaj, a potom, gotovo sigurno, na Županijski sud radi određivanja istražnog zatvora. Kako neslužbeno doznajemo, još nije sigurno hoće li ga teretiti za obično ili teško ubojstvo s obzirom na to da je žrtva bila maloljetna.
Živio od podvodnog ribolova
Osumnjičeni se u Mali Lošinj doselio iz Osijeka, a roditelji mu navodno žive u Opatiji. Od mještana doznajemo da je bio problematičan te sklon alkoholu i drogama, zbog čega je, kažu nam, i prije bio privođen.
Nije bio stalno zaposlen niti je imao redovite prihode nego je živio od podvodnog ribolova. Znao je loviti ribe i hobotnice te ih prodavao. Bio je podstanar i često je mijenjao adrese.
- Sjećam se da je prije dvije-tri godine maltretirao ženu s kojom je neko vrijeme živio, no ona ga je napustila nakon što je kod njega primijetila psihičke probleme zbog kojih je već bio hospitaliziran na Rabu - rekli su nam Lošinjani.
Tu je ženu, pričaju, tražio i kad je 16-godišnjakinji došao na vrata. Ubojica je živio u zgradi iza kuće ubijene. Noć prije ubojstva divljao je i psovao po zgradi te iz nepoznatih razloga provalio starijem paru, u stan u prizemlju nasuprot njegovog. A i prije mjesec dana navodno je lupao na vrata nesretne djevojčice te ponovno tražio bivšu partnericu, koju obitelj ne poznaje.
Mještani dodaju kako je njegova bivša partnericu vrlo draga i vrijedna žena, koja ga se nikako nije mogla riješiti.
Obitelj ubijene djevojčice, za koju mještani imaju samo riječi hvale, nije poznavala ubojicu. Na njihova vrata, šokirano pričaju, došao je slučajno, rastrojen tražeći nekog drugoga.
Voljela je šetnje i prirodu
Učenici i učitelji Srednje škole Ambroza Haračića, u kojoj je djevojčica pohađala drugi razred, shrvani su i potreseni. Od uplakane ravnateljice doznajemo kako je Ministarstvo obrazovanja organiziralo tim za krizne intervencije koji će doći u ponedjeljak kako bi pomogao učenicima da lakše prebrode ovu tragediju. U spomen na preminulu vršnjakinju zastave u školi spuštene su na pola koplja te su učenici u predvorju njoj u čast od lampiona napravili srce.
Cijela škola je danas plakala. Nismo uopće mogli imati nastavu, samo smo izgubljeni lutali hodnicima i učionicama i molili se - kažu prijateljice nesretne djevojčice, koju opisuju kao dragu, pristojnu, vrijednu i povučenu curu.
Obiteljska tragedija
- Bila je vrlo dobra učenica i bavila se plivanjem, a ljeti je znala raditi na recepciji u kampu. Nisu je zanimali izlasci, klubovi i alkohol nego šetnje i priroda. Većinu vremena provodila je kod kuće ili u društvu mlađih sestrica, koje je obožavala i s kojima je često šetala držeći ih za ruku - kažu neutješne prijateljice.
- Ne znam što se točno dogodilo i ne znam kako ću dalje. Prije sedam mjeseci izgubili smo drugog sina, a sad i moje zlato. Ona je bila prva djevojčica rođena u obitelji u zadnjih 56 godina - kroz suze je govorila baka.
Vezani članci