Kristina Ćurković: 'Zakon o dvojezičnosti je monstruozan, cijela zemlja treba ustati i biti Vukovar'
Kristina, od kuda ideja o performansu ispred Sabora?
Ideju sam dobila onaj trenutak kad sam ušla u napaćeni Vukovar. Rane su još svježe. Teško mi je bilo gledati onu veliku žrtvu branitelja i ćirilicu na našim institucijama. Jednostavno to izgleda kao nešto što ne možeš vjerovati da se događa.
Što ste htjeli s time postići?
Upozoriti na jedan loš zakon, koji je podcijenio žrtvu Vukovara. Vukovar je naša najveća bol i boli svaki ovakav potez. Ovo što se čini Vukovaru je monstruozno. To nam grobovi ne mogu oprostiti. Za Vukovar treba izboriti situaciju da je to područje od posebnog pijeteta i zakone prilagoditi tome. Sve ostalo je blasfemija.
Kako je završio vaš performans, kako je reagirala policija?
Nisam privedena u postaju, već sam samo dala dokumente na uvid, policajci su upisali moje podatke i pustili me. Nisu me vodili na ispitivanje, sve je završilo na licu mjesta.
Vaš pogled na zadnju posjetu Josipovića Beogradu?
To je besraman čin. Poglavito da mi moramo suradnju s njima prihvatiti i da naši odnosi sa srpskom stranom moraju biti dio važnog čina za našu zemlju. Koliko će nas puta još prevariti? Zar nismo bezbroj puta platili našom krvlju? Trebamo li opet? Možemo li im uopće vjerovati?! Naravno da ne možemo. Oni su i danas naši neprijatelji. Zato predsjednik Josipović nije moj predsjednik. Ne priznajem čovjeka koji ovako izranjavanu zemlju ponižava pred našim neprijateljima, a onaj Nikolić je najobičniji terorist, kojem Josipović daje na važnosti i pljuje po krvi branitelja.
Kako tumačite srpske udžbenike u Vukovaru u kojima je zabranjeno napisati činjenica kako su Srbi okupatori, već se piše kako je to Miloševićev režim?
Povijest je samo jedna. Dvije povijesti su uvijek razlog da se svađaju sa Srbima. Nedopustivo je to da se u našoj zemlji uče dvije povijesti. Srbi moraju učiti isto ono što učimo i mi. I dosada se falsificirala povijest. Srbi i komunisti su napravili genocid nad većinom Hrvata, koji su bili za Hrvatsku državu i to u periodu od 1945.-1995. godine. Zato je danas tako jaka šutnja u Hrvatskoj. Gro hrabrih ljudi je stradao u onom periodu. Ubojstvima najhrvatskijeg dijela populacije stvorila se situacija da su na vlasti ostali poslušnici i rođaci onih koji su radili ubojstava po našoj napaćenoj zemlji. Danas se to najbolje vidi kada nas sramotno izdaju. Odvratno je sve to gledati, ali isto tako otpor toj situaciji se mora dogoditi svuda i na svakom mjestu. Tako će shvatiti da je cijela zemlja Vukovar. To je i cilj moj performansa. Nadam se da ćemo ovu letargiju pokrenuti, inače nećemo opstati. Moramo zbiti redove i za istinu se izboriti. Soliadrnost svih slojeva društva je bitna.
Po Milanovićevoj logici, on da je bio vrijeme robova u Americi, nikada nebi mijenjao taj monstruozni zakon, jer se zakoni ne mogu mijenjati. Ma molim vas po kojoj to logici se loši zakoni ne mogu mijenjati?! Svi znamo da ta laž je u zaštiti srpskih interesa, a ne naših interesa. Svima je to jasno, a vlada još uvijek misli da nije provaljena njena podvala.
Što reći na potporu ovakvom stanju srpskih intelektualaca u Hrvatskoj?
Ma to je jasno kao dan. Oni žive od sukoba sa Hrvatima. Od čega bi inače živjeli. Nemaju pijeteta prema žrtvi Vukovara i to je toliko odvratno, da mi se niti ne komentira. Dolazili su ovdje, naseljavali se i nikada nisu prestali rovariti protiv nas. Njih ne zanima Vukovar, njih ne zanimaju žrtve, njih ne zanima suživot. Njih samo zanima da ovo bude Srbija po svaku cijenu. Mi to ne smijemo dozvoliti.
Pet stotina godina nisu priznavali Hrvatsku i Hrvate, zašto bi to sada Srbi učinili?
Ne vjerujem da će danas. Ne vjerujem da će ikada. Oni se ne mogu pomiriti da mi imamo državu. To je njima trn u oku. I uvijek će biti tako. Njima je stalno Srbija na pameti. To treba u korijenu spriječiti. I u svemu im pomaže izdajnička hrvatska vlast. Narod mora znati kako su ubijani najhrabriji sinovi naše države. I nastaviti njihovu borbu za hrvatsku opstojnosti.
Vezani članci