Kome u Hrvatskoj smeta Bruno Bušić?
Stara narodna poslovica kaže: „Besposlen pop i jariće krsti" i upravo tako shvaćam inicijativu Vijeća Mjesnog odbora „Bruno Bušić „ upućenu Vijeću Gradske četvrti Pešćenica-Žitnjak da se Mjesni odbor „Bruno Bušić" preimenuje u Mjesni odbor Borongaj. Kako stvari stoje, kaže mi profesor Ivan Tepeš, vijećnik HSP-a dr. Ante Starčević u Gradskoj četvrti Pešćenica-Žitnjak u rujnu će taj prijedlog biti uvršten na sjednicu Vijeća i vjerojatno će biti prihvaćen. Nakon toga, će taj prijedlog –očito- završiti na sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba, jer je Vijeće gradske četvrti ovlašteno za predlaganje imenovanja ulica, javnih površina i svih drugih objekata na svojem području Stoga postavljam pitanje gradskim organizacijam SDP-a i HSU-a, koje čine vladajuću većinu u Vijeću Mjesnog odbora „Bruno Bušić", zašto vam smeta Bruno Bušić i znate li vi uopće tko je bio Bruno Bušić?
Predlažem im da prvo pročitaju slijedeći tekst.
Bruno Bušić (1939-1978)
U Vinjanima Donjim, nedaleko od Imotskog, rođen je 6. listopada 1939. Ante Bruno Bušić, hrvatski domoljub, karizmatični prognanik 70-ih godina i politički vođa hrvatske emigracije. Nije navršio ni 40. godinu kad ga je 16. listopada 1978., u jednoj pariškoj veži, iz zasjede sustigao metak plaćenog ubojice UDBE. Veoma je rano, već u sedmom razredu, prvi put došao u sukob s režimom pa mu je zabranjeno školovanje u svim jugoslavenskim školama. Ipak je maturirao 1960. u Splitu, a zatim upisao Ekonomski fakultet i diplomirao već 1965. Zaposlio se u poduzeću Geoistraživanje, a sredinom 1965. dobio je posao asistenta u Institutu za historiju radničkog pokreta. Iduće godine osuđen je na kaznu zatvora zbog stajališta suprotnih službenoj ideologiji. Bježi u Austriju, ali se vraća i ponovno radi u Institutu kod doktora Franje Tuđmana. Odlaskom Tuđmana s mjesta direktora i Bušić mora napustiti Institut. To je vrijeme početka Hrvatskog proljeća i Bruno se 1969. zapošljava u novopokrenutom Hrvatskome književnom listu. Nakon što je list prestao izlaziti, Bušić odlazi u Pariz. Vraća se početkom 1971. i postaje jedan od urednika Hrvatskog tjednika.
Bušić je 12. prosinca 1971. uhićen i osuđen na zatvor iz kojeg izlazi potkraj 1973. Osuđen je zbog zlonamjernog i neistinitog prikazivanja jugoslavenske stvarnosti koju će uskoro, i na vlastitim leđima, iskusiti na dubrovačkome Stradunu gdje su ga tajni jugo-agenti pretukli u nazočnosti policije. Tada ilegalno odlazi u London gdje piše za Novu Hrvatsku, stalno mijenjajući boravišta. Promiče ono što će se poslije ostvariti: pomirenje sinova ustaša i partizana kao uvjet stvaranja hrvatske države.
Bruno Bušić je bi i veliki vizionar, neki smatraju i prorok, te tvrde da je tako u jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić je napisao:
" ... Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će nje, rodit će
se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila
komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne drzave da je
nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu
sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi
podjednako ...
... No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako
tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i
najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i
makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će
biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?"
Ove rečenice u posljednje vrijeme često se mogu pronaći na Internetu, postoje prijepori je li to Bruno Bušić rekao ili nije, svi koji su poznavali Brunu kažu da citat oko krađe nije njegov citat. Zvonko Bušić je siguran da to Bruno nije nikad rekao jer je volio svoj narod, već je to Bruni pripisao nekakv pjesnik iz Zadra. Nadam se i želim vjerovati da im ime Mjesnog odbora „Bruno Bušić" ne smeta zbog ovog zadnjkeg citata - i kako nas onda spasiti od nas samih. Citat je odgovarajući za vlast i vlasodršce.
Žalosna je činjenica, da se stranke koje čine vladajuću većinu u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, a tako i u mjesnim odborima i gradskim četvrtima, u kojima imaju većinu, bave prekrajanjem povijesti, zašto nisu dobili mandat građana. Dapače dobili su mandat građana da rade u interesu grada i građana. Ovo vam neće proći!
Pero Kovačević
Vezani članci