FOTO  IN MEMORIAM: Matko Buljubašić

Jučer je u mjestu Zagvozd u crkvi gospe od Karmela služena misa zadušnica za pokojnog Hrvatskoga branitelja, pripadnika 3 Imotske bojne Imotskoga sokola Matka Buljubašića koji je poginuo u obrani grada Zadra 1991 godine.

Pokojni Matko je rođen u Zagvozdu u zaseoku Buljubašići od majke Mile i oca Vlatka- Kao dječarac bilo je nestašno, ali mirno djete koji je kao najstariji pomagao ocu i majci u čuvanju blaga i obradi škrte zemlje i po ničemu se nije isticao od svojih vršnjaka-.

Živio je život punim plućima uvijek spreman pomoći svima u mjestu. Na početku obranbenog domovinskog rata nijednoga trenutka se nije dvoumio da li poći u obranu jedine nam naše Hrvatske te se na Kamen mostu prijavjuje u ZNG ili točnije u slavnu treću Imotsku bojnu. Nakon par dana odlazi sa svojima suborcima na Zadarsko bojište gdje brani neprijatelju ulazak u Zadar. Iako je neprijatelj bio daleko bolje naoružan i obučen golobradi ptići sokolići hrabri Imoćani im nisu dopustili ulazak u Zadar.

Na samome ulazu u grad na Bokanjcu su zaustavjeni od hrabrih imoćana. Pošto je bitka bila neravnopravna i krvava tu pogibaju hrabri tići sokolići Matko Buljubašić, Mile Bošnjak, Stanislav Matković svi na Bokanjcu, a na Dračevu Mladen Šimundža i Rajko Lozo koji je zvjerski ubijen i mučen, te na kraju obješen.

Šta reći i napisati posle ove tužne ali istinite priče o herojima Domovinskog rata? Tužno je jučer bilo vidjeti praznu Zagošku crkvu gdje se na misu došla  samo obitelj i par prijatelja od obitelji. Pitam se gdje je nestalo ono zajedništvo i sloga zašto su zaboravjeni ovi hrabri dragovoljci Imotski Sokolići.

Kako je naglasio Zagoški župnik don Mario Čagalj u svojoj duhovnoj propovjedi zašto su izginuli toliki Imotski i Hrvatski sinovi i kćeri pa se i ja to isto pitam pitam i vas koji čitate ovo? Imamo napokon našu lijepu Hrvatsku rasprodanu pokradenu i zaboravjenu i ostavjenu raznim lešinarima koji samo uzimaju sebi na obični puk se zaboravlja.

Nesmjemo nikada zaboraviti one koji su dali ono najvrijednije na oltar domovine to je svoj život. Sve ostalo je prolazno samo je Hrvatska vječna.

Kako je napisao naš pjesnik i Hrvatski branitelj Mate Buljubašić:Crna zemljo što nam mladost uze .Zar ne vidiš stare majke suze? Zar ne vidiš mladost svih Hrvata.Kroz stoljeća što su tebi data. Imena im jesu ispisana u kamenu svih Imoćana. A junaci svoj su život dali,domovinu da bi mi imali. Skrit ćemo ih od zaborava dok god živi Hrvatska država .Živjeće dok bude Hrvata svete zemlje što je nama data.

Tekst i foto by;Ivica Lozina