Hrvatski mediji o tome šute: Što se zbilja događalo na tribini dr. Reisman na Fakultetu
"Možda će vam vjerovati ljudi koji nisu bili na tribini na Fakultetu političkih znanosti. A ja sam bila na toj tribini pa mogu izvijestiti iz prve ruke.
Dr. Reisman održala je vrlo stručno i kompetentno predavanje, iznijela samo činjenice. A onda su krenula pitanja. Prva je osoba postavila nekoliko pitanja, a jedno je glasilo po prilici ovako: „Tko vam je dopustio da dođete ovamo predavati?" Zamislite koliko je ta osoba tolerantna. Ona bi određivala tko smije, a tko ne smije predavati! Bila je to vrlo mlada osoba, ali je očito da ima komunistički (čitaj: fašistički) mentalni sklop. Ne bi me čudilo kada bi ta osoba sama za sebe rekla da je tolerantna i da zagovara slobodu govora.
Potom se javila za riječ još jedna osoba koja je bila vrlo neugodna prema dr. Reisman. Zatim se javio jedan mladić koji je imao napisana pitanja i postavljao pitanje za pitanjem pa ga je dr. Reisman zamolila da malo stane kako bi mogla odgovoriti po redu. Taj je mladić imao pred sobom list papira s kojega je čitao pitanja (bio je malo ispred mene pa sam to mogla vidjeti). Vjerojatno su pitanja bila unaprijed pripremljena.
Zatim se javio jedan odrasli muškarac (kasnije je spomenuto da je on dekan, no u to nisam sigurna jer nisam čula da se tako predstavio). On je bio vrlo neugodan, pitanjima je nastojao diskreditirati dr. Reisman rekavši da ona nije ni neurolog ni stručnjak za ljudski mozak pa da njezino istraživanje ne može biti vjerodostojno. Dr. Reisman je odgovarala na pitanja, a kada je došao red da odgovori na pitanja „dekana", njega više nije bilo da čuje odgovor, ali je dr. Reisman izrijekom objasnila da zaključci o kojima ona piše a koji se tiču neurologije i drugih područja znanosti jesu zaključci stručnjaka neurologa i ostalih stručnjaka, kojima ona vjeruje, te da nikada ne bi sama donosila takve zaključke.
Naravno, zbog pljuštanja pitanja militantnih ljevičara ostali sudionici nisu ni imali vremena postavljati pitanja, iako je bilo nekoliko ruka u zraku.
A na kraju, kada je moderator rekao da je rasprava završena i kada je dr. Reisman zahvalila nazočnima - zaorio se golem pljesak, što govori da je većina publike s odobravanjem dočekala i ispratila dr. Reisman.
A na izlasku iz dvorane gospođi Reisman pristupile su dvije djevojke (vjerojatno studentice istoga fakulteta), pozdravile ju i rekle kako ih je sram zbog pitanja koja su joj bila postavljena.
Usput, među postavljenim pitanjima bilo je mnogo onih koja se nisu ticala teme - jasno se vidjelo da ti postavljači žele dovesti dr. Reisman u neugodan položaj. No, ona ih je zamolila da postavljaju pitanja vezana za temu.
Sve u svemu, predavanje dr. Reisman bilo je doista stručno i poučno, a pitanja i komentari vrlo jadni (da istaknem, od stotinjak ljudi u dvorani pitanja, i to prilično neugodna, postavile su četiri osobe - nitko više).
I vi se usuđujete napisati da su studenti „održali predavanje" doktorici Reisman.
Taj omjer pokazuje i omjer podjele mišljenja u Hrvatskoj - oko 4% ljudi, koji imaju komunistički mentalni sklop, misli da mogu biti i tužitelji i sudci, kao što je to nekada bilo u komunizmu - nema teme o kojoj oni nisu spremni govoriti, uvijek s visine, uvijek agresivno, ali, naravno, bez argumenata, samo s floskulama i klišeiziranim optužbama - homofob, govor mržnje i slično. Nisu ni svjesni da svaka njihova rečenica bazdi po govoru mržnje, jer oni ne bi doktorici Reisman dopustili ni da govori, a što bi tek učinili da im netko dade vlast.
A ostali, njih oko 94%, čine našu šutljivu manjinu. Šutljivu zato što im je zapriječen pristup svim glavnim medijima, u kojima uvijek vidimo ista lica, ista mišljenja, pa ispada da su svi ostali u Hrvatskoj neobrazovani i glupi pa nemaju što reći. Tako je to kada imamo „vučji čopor" opće prakse - svi stasali na istoj totalitarnoj ideologiji - kojima su svi mediji otvoreni i koji drže konce u gotovo svim institucijama."
Vezani članci