Hrvatski branitelj: Za 500 dolara na dan štitio sam brod od somalskih pirata

Vidi originalni članak
Stoga i ne čudi da su svjetske kompanije posegnule za naoružanim čuvarima kako bi, prije svega, zaštitile svoju imovinu, a potom i ljude.

Brodovi pod hrvatskom zastavom, njih više od stotinu, odlukom Vlade RH otprije dvije godine imaju mogućnost ukrcavanja oružane pratnje. No, na raspolaganju su im samo strani čuvari. Domaći, rekosmo već, nikako da dobiju dopusnicu koja će ih konačno staviti u zakonske okvire.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

- Sve je spremno da se legalizira prva hrvatska tvrtka koja bi na more slala naoružane čuvare, odnosno ljude obučene za "maritime security". No, kako to kod nas obično biva, tako je i u ovom slučaju sve zapelo u nečijoj ladici - za Slobodnu Dalmaciju anonimno (podaci poznati redakciji) govori jedan od čuvara, kontinentalac koji je s puškom u ruci "odradio" nekoliko brodova. Problem je, ističe naš sugovornik, u politici. Točnije, u politikantstvu.

- Pristupnica za rad još se od travnja nalazi u Ministarstvu unutarnjih poslova, no nikako da dobijemo odobrenje kako bi i hrvatska kompanija za obuku čuvara trgovačkih brodova mogla početi s radom - ističe iskusni čuvar, koji je do sada, nemajući drugog načina, radio na crno. A tako su, uvjerava novinare, radili i svi ostali Hrvati. Koji sada s nestrpljenjem čekaju da već osnovana tvrtka od MUP-a dobije prijeko potrebnu potvrdu za iznajmljivanje ili kupnju dugog i kratkog naoružanja. Pa da i oni, ali i država, dobro zarade.

Cijena usluge naoružane pratnje po brodu se kreće oko 60.000 dolara i umjesto da taj novac hrvatski brodari ostavljaju u svojoj zemlji, ta ih zemlja i ne trepćući tjera vani.

- Naša posla. Svi gubimo ogroman novac, a samo jednim potezom pera to bi se moglo promijeniti. Potražnja za hrvatskim čuvarima je golema. Svi znaju za naše ljude koji su prošli kroz Domovinski rat i kojima u rukovanju oružjem, te u snalaženju u kriznim stanjima, nema ravnih - veli ovaj slučajni pomorac, dodajući kako, prema njegovim saznanjima, trenutačno na moru nema čuvara iz Hrvatske. Dozlogrdili im, objašnjava, rad na crno, mala plaća i neozbiljne kompanije. Čekaju da se u MUP-u sjete njihova zahtjeva, pa da napokon budu konkurentni na tržištu koje ilegalu teško prihvaća.

- Kvalitetna kompanija čuvara, točnije "team leadera" kao što sam ja bio, na brodu plaća 500 dolara na dan. No, male kompanije ni izbliza nisu tako izdašne, kod njih možeš biti sretan ako mjesečno dobiješ 5000 dolara. A i tu sve nacije nisu isto plaćene. Ukrajinci, recimo, bez problema rade za 90 dolara na dan, a Hrvati za taj novac neće ni da ustanu iz kreveta. Kad već stavljamo glavu u torbu, onda barem želimo znati zašto to činimo, pogotovo jer se s našim znanjem, bez lažne skromnosti, malo tko može mjeriti - napominje vjerojatno najiskusniji hrvatski čuvar. Rizičnih situacija, uvjerava, nije bilo previše. Rizik je, uostalom, relativan pojam za nekoga tko je prošao sva hrvatska ratišta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

- Sve ovisi o kutu gledanja. Ono što je meni normalno, mornaru je šokantno. I baš zato se za čuvare traže profesionalci. Da se ne bi događale situacije kao s onim Britancima koji su pred piratima bacili puške i svi redom poskakali u more. Ej, u more?! A tamo u moru morskih pasa kao kod nas girica - smije se. A more je Arapsko. No, piratima ne smeta ako je posrijedi i Indijski ocean. Ipak, u Adenskom zaljevu, svaki će vam Somalac to sa zazubicama priznati, najbolja je paša. Radar ih ne registrira, pa čuvari oka s dalekozora ne smiju skinuti.

- Somalci su gadni, ali nisu ni oni iz Jemena ništa bolji. Tamo djeca za rođendan, umjesto lopte, dobiju pištolj. Ipak, ako je obrana dobro pripremljena, ne mogu oni nama ništa. Bodljikava žica pri tome dobro dođe, ali bez oružja ništa ne vrijedi. Osobno nikad nisam doživio pravi napad, jer bi pirati, kad bi vidjeli kako smo dobro pripremljeni, svaki put odustali. Jednom je čak 12 skifova na nas išlo, no hicima upozorenja smo ih otjerali - prisjeća se kontinentalac s matrikulom. Obični cargo brodovi i sporiji tankeri najlakša su meta, dok su kontejneraši, zbog brzine i visine, znatno sigurniji. Pirati su organizirani poput kolumbijskog narkokartela.

Svuda imaju svoje ljude i sve znaju. Samo što članove posade pojedinog broda i po imenu ne poznaju. Za naoružane čuvare, međutim, još uvijek nisu našli protuotrov.

IZVOR: Slobodna Dalmacija

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vezani članci