Hrvati u dijaspori:Za mnogo godina malo smo dobili mnogo više, više, mi smo izgubili

Dobili

Već mnogo godina tu se nalazimo
u Njemačkoj svi mi marljivo radimo.

Domovinu našu mi smo napustili
bolji život, lovu, mi tu potražili.

Eto, sad bilancu životnu pravimo
prednost, nedostatke, sada da vidimo.

Što smo preseljenjem ovim mi dobili,
a što smo odlaskom svi mi izgubili.

Dobili smo ovdje više kruha, prava,
slobode, poštenja i leđa grbava.

Tisućama eura tu smo uštedjeli
kuće i stanove mi smo izgradili.

Za naraštaj mlađi neka uživaju
i budućnost sretnu oni da imaju.

Naučili od Njemaca vrijedno mi raditi
loše se hraniti i novac štedjeti.

Šutjeti, trpjeti, crnčiti, slušati
auta voziti, trošiti, kupovati.

Radimo mi teško, polako starimo
mjesto domovine, Njemačku gradimo.

Hranu slatku njemačku mi tu uživamo
dijabetis i giht, ovdje dobivamo.

Kolači njemački prijaju nam svima
pivo, pivo, pivo, prija svim muškima.

Uživamo često njihovog Bratwursta
Leberkäse, Spezle, pa i Rindswursta.

Apfelwein i Weiswurst, Saumagen, Fleischwurst
Currywurst i pizu, spagete i Bockwurst.

S Njemcima fešte poneke slavimo
Karneval, Ivanje mi tu nabrojimo.

I njemački jezik mi smo naučili
poštenje, istinu, tu smo mi shvatili.

Život sigurniji i budućnost bolju
dobili smo ovdje na mnogome polju.

I vjeru kršćansku mi smo produbili
vjerničkom životu mi se okrenuli.

Dobili smo ovdje više kruha, prava,
slobode, poštenja i leđa grbava.

Za mnogo godina malo smo dobili
mnogo više, više, mi smo izgubili.

Izgubili

Mladost, život, zdravlje, mi smo žrtvovali
domovinu i rodbinu mi smo izgubili.

I jezik hrvatski tu zaboravili,
a njemači pravo nismo naučili.

Hrvatsku baštinu mi smo zapustili
i kulturu, fešte, mi smo izgubili.

Druženja, zabave, prave ne vodimo
prioritet naš je, da se odmorimo.

Od Drave do mora tamo se vesele
braća nam Hrvati, radost svoju dijele.

Ne mare sad oni što love nemaju,
al se na feštama mnogima raduju.

Fešta nad feštama tu se uvijek slavi
u selu i gradu i svakoj dubravi.

Svaka fešta tamo ima ime svoje
na stotine u godini one tamo broje.

Univerzijada i slavonijada
domijada i maturijada.
Praćkijada i biciklijada
novijada i kukuruzijada.
Fišijada i grahijada
gulašijada i čobancijada.
Kobasijada i bundevijada
gužvarijada i kestenijada.
Tehnologijada i zmajada
norijada i provijada.
Slaninijada i švarglijada
kulenijada i sarmijada.

Lijepom našom, filmski festivali
posjećuju Hrvati veliki i mali.

Istre i Kvarnera, fešte zagrebačke
poznate u svijetu fešte dubrovačke.

Nema sela koje svoj kirvaj ne slavi
tu se igra, pjeva, delijcija pravi.

Najveće pak fešte, ponos nam hrvatski
Vinkovačke jeseni, Vezovi đakovački.

Izgubili mi smo dragu domovinu
prodali za lovu, dragu otadžbinu.

Miris mora tu nemamo, niti miris cvijeća
miris zemlje, trave, mirisnog drveća.

Miris lipa i jasmina, duda i bagrema
i pjesme slavuja u Njemačkoj nema.

Ne čuje se ovdje roda klepetanje,
blejanje ovaca, nit krava mukanje.

Nit kukurik pijetla, nit konja rzanje
nit cvrkut cvrčaka, žaba kreketanje.

I jezik hrvatski na svim uglovima
i hranu domaću na svim tržištima.

Izgubili mi smo tu domaću hranu
kulen, kobasice, šunku izabranu.

Fiš-paprikaš ljuti i pravi čobanac
šljivovicu našu, gorki pelinkovac.

Kulenovu seku, pršut dalmatinski
čvarke, krvavicu i švargl hrvatski.

Špek domaći fini i likere razne
ostale su nama samo boce prazne.

Svi sinovi, kćeri i unuci mali
rođeni su ovdje, tuđini ostali.

Vratiti se neće domaji nikada,
jer standard i pravda tamo još ne vlada.

Mnogo čega mi smo ovdje izgubili
dugo i daleko od doma živjeli.

Izgubili mi smo dragu domovinu
prodali za lovu, svoju otadžbinu.

Ali zemlja vuče sve sinove svoje
mrtvima će dati tu vječne spokoje.

Sjemena hrvatska bit će posijana
na našim grobljima, bit će oplakana.

A sunce će opet nad zemljom zasjati
svetu zemlju našu ono će grijati.

Sve do volje Božje svijet će postojati
kad će lice Krista vjernima zasjati.

Tad će nova zemlja biti pripravljena
a smrt, žalost i bol, bit će pobijeđena.

U sreći, radosti, živjet će vjernici
s Kristom u vjekove, vječni pobjednici.

Katica Kiš