FOTO  Daksa: Obilježen dan sjećanja na 53 žrtve koje su pogubljene od strane komunističkog režima

Vidi originalni članak
Prilikom ulaska partizanskih jedinica u grad Dubrovnik uslijedila su uhićenja i mučenja civila i Hrvatskih vojnika koji su vođeni na otok gdje su mučeni i na kraju streljani bez ikakvog suda i dokaza.

Nije bilo važno koliko godina imaš i kako se zoveš jer jednostavno po njihovoj računici nisi bio podoban za njih i trebao si biti smaknut. Na samome otoku ekshumirane su 53 žrtve među njima je osam svećenika. Posebno bih istakao don Petra Pericu koji je napisao poznate stihove: Zdravo djevo kraljice Hrvata i Do neba nek se ori.
Godine 1996. organizirana je prva komemoracija, a 2011 ekshumirana su 53 tijela iz masovne grobnice. Metodom DNK analizom 35 ubijenih pokopani su u zajedničku grobnicu pod imenom i prezimenom dok se njih 18 vode kao nepoznati.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na jučerašnjoj komemoraciji bili su članovi i njihove obitelji iz udruge Daksa iz Dubrovnika, te članovi udruge Hrvatske domovinske vojske 1941- 1991 iz Splita sa njenim predsjednikom Matom Buljumbašićem.


Obred odrješenja je vodio pater Roko Prkačin koji je istakao kako je sveto pismo za kršćane pravilo života i smrti te da nas zato Isus upozorava da se borimo živjeti bez teškoga grijeha kako bismo mogli iz vremena života prijeći u prijateljstvo sa Bogom. Na kraju je ponovio riječi don Perice koji je rekao kada su ga vodili strijeljati: Ne zaboravite me i napomeno kako te rječi vrijede za sve koji su stradali nevini.

U ime pravoslavne crkve odrješenje je dao i paroh u Dubrovniku Stevan Kovačević jer su na otoku stradali i pravoslavni svećenici i civili. Nakon odrješenja uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća za sve ubijene.

Bilo je lijepo vidjeti majku i njenog maloga sinčića koji su došli zapaliti svijeću svojima djedu, pradjedu i šukundjedu koji su skončali na ovome otoku.

Prilikom povratka za Split svratili smo do spomen obilježja u mjestu Trsteno gdje su zapaljene svijeće za sve hrabre Imotske sokolove koji su svoje živote položili na branik domovine na Dubrovačkom ratištu od 1991 pa do 1995 godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Posjećena je i Bistrini gdje su poginuli Ivica Vuco i Goran Kliškinič 1992 godine gdje se pomolilo se za njihove duše i zapjevalo Rajska djevo krajice Hrvata.

Bilo je tužno jučer sa suzom u oku, ali i ponosno jer napokon imamo neovisnu Hrvatsku. Pozdravljam vas sve starim pozdravom Hvaljen Isus i Marija.

Sve fotografije u GALERIJI

Tekst i foto: Ivica Lozina.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vezani članci