Bila jedna zemlja mala ime joj je Hrvatska

Vidi originalni članak
Bili su to dani ponosa i slave, a danas samo 15. godina poslije možemo slobodno reći da te i takve države iz pjesme popularnih Baruna više nema.

Kada je nastala ta hit pjesma, Hrvatska nogometna reprezentacija osvojila je treće mjesto na svijetu, te tako osvojila i srca mnogih ljubitelja nogometa širom zemaljske kugle. I sam plasman jedne tako male zemlje na svjetsku smotru bio je uspjeh, a ono što su Ćiro i njegovi sinovi uspjeli u Francuskoj priča je za sve udžbenike u kojima se uči što je to domoljublje i kako se bori za svoju zemlju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Danas 15. godina poslije Hrvatska je opet na zavšnoj smotri najboljih nogometnih selekcija svijeta, ali će Vatreni u Brazil u potpuno drugom ozračju nego li što je bilo ono kada su išli u Francusku, te osvojili svijet. Da nam je netko prije tih 15. godina pričao da ćemo danas u Hrvatskoj imati ono što imamo danas sasvim sigurno bi ga proglasili ludim.

Te, za Hrvatski sport slavne 1998 malo tko je mogao zamisliti da će danas u Hrvatskoj ministar sporta biti Željko Jovanović. Ovdje sada nećemo nabrajati sve njegove „nestašluke" uperene protiv države koju predstavlja, puno je i to što ga spominjemo u tekstu za vrijeme kada nas vežu lijepe uspomene.

Te godine malo tko je mogao zamisliti da bi se jednom nogometašu Hrvatske moglo suduti zbog njegovog domoljublja. Tada je to bilo nezamislivo, a danas je to činjenica. Da su u Hrvatskoj na vlasti domoljubi i ljudi koji vole Hrvatsku teško da bi netko i spomenuo to što se dogodilo nakon utakmice Hrvatska-Island, ali nažalost to u Lijepoj našoj nije slučaj. Kada bolje razmislim Hrvatska nije više ona Hrvatska sa početka priče od onog dana kada je za predsjednika države izabrala Stjepana Mesića, čovjeka koji je javno pjevao ustaške pjesme dodvoravajući se dijaspori kako bi im izvukao novac na ime njihovog domoljublja.

Na snimku koji na internetu postoji dugi niz godina lijepo se čuje i vidi drug Stipan kako mi hercegovci volimo reći „miša pisme". To njegovo pjevanje pjesama iz doba NDH-a nitko nikada nije osudio, iako je on u dva mandata bio predsjednik države. S druge strane čovjeka koji je došao u Hrvatsku iz iste te dijaspore gdje im je Mesić pjevao pjesmice osuđuje se zbog pokliča koji je nastao puno prije vremena koji mu se stavljaju u kontekst.

Slučaj Stipe Mesića se zataškao, i o njemu se nisu organizirani okrugli stolovi, niti su se pravile specijalne emisije. Hrvati su radoznao narod i voljeli bi znati što o Mesićevim pjesmama misle gospođe Pusić, Kosor, Opačić, ali i Milanović, Pupovac, te svi ostali koji ovih dana osuđuju Šimunića.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

E, moj narode što si dočekao u zemlji koja je natopljena krvlju domoljuba za slobodu koje danas više nema. Zar su oni ginuli za državu u kojoj će se suditi domoljubima? Zar su branitelji krvarili za državu u kojoj se mora dokazivati da je veza između muškarca i žene normalna pojava i da je obitelj temelj zdravog društva.

HERCEGOVINA.info

Vezani članci