ANALIZA STANOVNIŠTVA U Hrvatskoj sve manje Srba, ali i katolika. Raste broj onih koji još uvijek traže ili negiraju Boga

Državni zavod za statistiku trebao bi sredinom godine, dakle potkraj lipnja ili početkom srpnja, objaviti rezultate prošlogodišnjeg Popisa stanovništva koji se odnose na etničku i vjersku strukturu populacije Republike Hrvatske. Uz sam broj stanovnika to su ujedno i javnosti najzanimljiviji podaci iz Popisa jer o udjelu pripadnika pojedine nacionalne manjine ovise i neka njezina posebna prava, a isto tako nije nepoznato da je Katolička crkva u Hrvatskoj osjetljiva na pad broja deklariranih vjernika i rast udjela ateista, iako takav trend bilježe i mnoge druge europske zemlje. U Njemačkoj je tako udio kršćana, prema nedavno objavljenim podacima, pao ispod 50 posto.

"Demograf dr. sc. Stjepan Šterc s Fakulteta hrvatskih studija kaže da će rezultati popisa stanovništva vjerojatno pokazati pad udjela pripadnika srpske manjine na manje od 4 posto, u odnosnu na 4,36 posto iz 2011. godine, kao i dalje smanjenje broja rimokatoličkih vjernika, čiji će se udio približiti brojci od 80 posto, dok će istovremeno udio ateista u Hrvatskoj porasti na 5 posto. Time će se, očito, samo nastaviti dosadašnji trendovi jer je udio katolika 2001. bio gotovo 88 posto, a 2011. godine 86,3 posto. Koliko je pao udio katolika, toliko se povećao udio ateista, s 2,2 posto u 2001. na 3,8 posto u 2011. godini", piše Jutarnji.

Štercove su se prognoze i dosad pokazale točne jer je prije godinu i više dana govorio da u Hrvatskoj ne živi više od četiri milijuna stanovnika - prvi javno objavljeni podaci iz popisa provedenog prošle jeseni doista su pokazali da je broj stanovnika pao na 3,88 milijuna. Po Štercovu mišljenju, nova nacionalna i vjerska slika Hrvatske, koja će biti poznata uskoro, kada DZS objavi službene podatke, neće pokazati dramatične promjene u odnosu na onu prije deset godina.

„Zakonitost je da se u nekom prostoru smanjuje manjinska populacija kada nema velikog useljavanja. Do sada se u Hrvatskoj udio manjinske populacije uvijek smanjivao. To je dijelom vezano uz migracije, ali i uključivanje manjina u hrvatsko društvo. Nije to klasična asimilacija, nego funkcionalno uključivanje. Kod nas se nije razvijalo razdvajanje nacionalne od etničke pripadnosti. U skandinavskim je zemljama nacionalnost samo jedna i ona se ne određuje prema etničkoj pripadnosti, nego prema pripadnosti prostoru i državi. Mi imamo nacionalne manjine i to je relikt bivše države. Uvijek se na javnoj sceni vraćamo u prošlost u kojoj se definiraju neke krivnje koje se prenose na sadašnjost iako nam je sadašnjost opterećena nizom drugih problema. Za to se često koristi manjinska populacija”, govori Šterc.

Govoreći o vjerskoj pripadnosti, on ističe da je Njemačka specifična jer je ondje pripadnost religijskoj skupini vezana uz plaćanje poreza toj vjerskoj zajednici zbog čega je u padu broj prijavljenih vjernika. U Hrvatskoj, dodaje, taj pad nije drastičan, nego je posljedica europskih i svjetskih trendova kod mlađih generacija.

U Hrvatskoj je, naglašava Šterc, vidljiva korelacija između broja Srba i pravoslavnih vjernika. Taj je broj podjednak. Ispada, zaključuje on, da se etnički identitet izražava i kroz vjersku pripadnost jer manjinska populacija, iako se prilagođava sredini u kojoj živi, nastoji na razne načine održavati svoj identitet, a jedan od njih je i vjera.

U Hrvatskoj je 1921. živjelo 16,9 posto Srba, 1961. ih je bilo 15 posto, a 1991. godine 12,2 posto, što je trostruko više nego danas. Nakon akcije Oluja 1995. velik broj Srba napustio je Hrvatsku i većinom se nisu vratili.

Dr. sc. Stevo Đurašković, docent na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, ističe kako do pada udjela Srba u Hrvatskoj dolazi kao i do pada svih drugih manjina. Ljudi odlaze trbuhom za kruhom. Po njegovim riječima, neki demografi izvući će tendenciozne zaključke da ljudi odlaze iz Hrvatske jer nama dovoljno hrvatstva.

„Neka dignu nos i vide što se događa u Poljskoj koja je zaustavila loše demografske trendove jer vodi ozbiljnu ekonomsku politiku. Od samog hrvatstva se ne živi. Nije dovoljno samo mahati zastavama nego imati i nešto u glavi o društvu i ekonomiji. U skandinavskim je zemljama natalitet dosta visok. A što se tiče asimilacija nacionalnih manjina, toga je uvijek bilo. I u SR Hrvatskoj je u doba Jugoslavije zbog toga padao broj Srba. To je normalno u društvu. Tko tvrdi suprotno, bavi se etnopoduzetništvom. Kao što se i neki vojvođanski Hrvati, ako se ožene ili udaju za Srpkinju ili Srbina i odu živjeti u Beograd, prijavljuju kao Srbi, tako i Srbin iz Gračaca u Zagrebu postane Hrvat. Kao što se Hrvat u Njemačkoj druge generacije rođen u toj zemlji osjeća kao Nijemac. To znači da je do kraja integriran u društvo u kojem živi. Asimilaciju vidim kao normalnu, prirodnu stvar“, kaže dr. Stevo Đurašković.