Uz proizvodnju sira krenuo u ekouzgoj crne slavonske svinje
U tako neuređenom društvu i sve većoj presiji koju je nemoguće izdržati očito je najbolje ne trošiti ni trud ni vrijeme ni ulagati novac jer od svega toga na kraju imate samo gomilu problema - razočaran je vlasnik mini mljekarne Družba iz Babine Grede, Pavo Barić.
Prije 19 godina odlučio se vratiti iz Njemačke u svoje rodno selo i ušteđevinu uložiti u obiteljski pogon za preradu mlijeka i proizvodnju polutvrdog i tvrdog sira prema tradicionalnoj recepturi tog slavonskog kraja. Sirevi kao što su Kladavčanka, Pini, Baća, Bakin i Bakin dimljeni te svježi sir danas su poznati na policama trgovačkih lanaca diljem Hrvatske zbog svoje izvorne kvalitete, okusa i mirisa na izvorno domaće, bez konzervansa i raznih kemijskih dodataka.
Od kooperanata dnevno otkupljuje i prerađuje šest tisuća litara mlijeka i godišnje proizvede 300 tona sira. Zbog skupe proizvodnje i neisplativosti odustalo se od proizvodnje jogurta i vrhnja. Za kilogram sira potroši oko deset litara mlijeka. Račun je, kaže, jasan, ali problem nastaje negdje na putu između proizvođača i krajnjeg potrošača. Primjerice, sir Pini Barić prodaje po cijeni od 33 kune za kilogram, a potrošači ga u trgovinama plaćaju gotovo sedamdeset kuna, iz čega proizlazi da proizvodnja mlijeka i prerada mliječnih proizvoda vrijede manje nego distribucija i stavljanje tih mliječnih proizvoda na police trgovina.
- Država bi trebala tu uvesti reda i regulirati previsoke trgovačke marže jer kako je moguće da radnik u Njemačkoj košta pet puta više nego kod nas, a roba im je 40 posto jeftinija? Jake i uređene zemlje potiču svoju proizvodnju, a kod nas je sve više guše - upozorava Barić.
Prije dvije godine upustio se u posao s jednom poznatom slovenskom tvrtkom koja je otkupila cjelokupnu petogodišnju proizvodnju sira, ali je suradnja prekinuta. Zbog preuzete, a neplaćene robe, Družba je prisiljena svoja potraživanja od milijun kuna naplatiti sudskim putem. Kao najveći problem Barić ističe nelojalnu konkurenciju i dampinške cijene, koje opterećuju domaće prerađivače mlijeka.
- Najviše nas guši prevelik uvoz, a ako se on nastavi dosadašnjim intenzitetom, proizvodnja u Hrvatskoj bit će potpuno uništena i domaći proizvođači jednostavno će nestati - uvjeren je.
Upozorava da se europske zemlje rješavaju loše robe plasirajući je na hrvatsko tržište koje je, kaže, zatrpano tuđim smećem, a domaći i kvalitetni proizvodi bačeni su u drugi plan. Primjerice, kilogram sira prodaju za samo 2,10 eura, a i njima je, napominje, za proizvodnju kilograma sira potrebno također 10 litara mlijeka, ali zemlje iz kojih uvozimo daju poticaje svojim proizvođačima za izvoz takvih proizvoda.
Unatoč svim poteškoćama, ovaj babogredski poduzetnik ide naprijed, ne želi se predati ni odustati od posla u koji je dao sebe i svoju obitelj. Tijekom godina nailazio je, kaže, na brojne probleme, no uvijek je pronalazio izlaz i iz nekada naizgled nerješivih situacija.
Otvorio je i nekoliko vlastitih prodavaonica, od kojih su dvije u Splitu. A odlučio se okušati i u proizvodnji mesa i mesnih prerađevine od autohtone crne slavonske pasmine svinja. Trenutačno u Babinoj Gredi ima 50 krmača i oko 300 svinja u ekouzgoju na otvorenom, a kulen, kulenova seka, kobasica, čvarci i mast kojima je obogatio ponudu u prodavaonicama u Zagrebu i Splitu vrlo su traženi i prepoznati po svojoj kvaliteti.
Vezani članci