SREĆA U NESREĆI Magarećim mlijekom izliječili sina pa stvorili uspješan biznis
"U svakoj nesreći ima malo sreće, a tako je bilo i u našem slučaju. Najstariji sin Tarik se prije šest godina razbolio, imao je probema s kašljem, koji je utjecao na njegovo cjelokupno zdravstveno stanje.
Tri mjeseca je trajalo medicinsko liječenje, ali ništa nije pomoglo. Onda smo po preporuci jedne medicinske sestre magarećim mlijekom uspjeli izliječiti dijete. I tada se rodila ideja za posao kojim se danas bavimo", ispričao je Alen Džindo iz Vlasenice, koji sa suprugom Melihom na obiteljskom imanju uzgaja magarice i proizvodi magareće mlijeko.
Prema njegovim riječima, Tarik je bio u toliko lošem stanju da su mu doktori davali sedative da bi mogao odspavati i odmoriti organizam, te da su ga, kada su vidjeli da je svakim danom sve lošije, na vlastitu odgovornost izveli iz bolnice.
"Probali smo naći svježe magareće mlijeko koje bismo davali djetetu, ali većinom nam je nuđeno samo zamrznuto, što nije dobro. Tada smo kupili magaricu, muzli je, davali Tariku da pije mlijeko i za 11 dana smo vidjeli rezultate", prisjeća se Alen.
Od tada pa do danas na imanju obitelji Džindo nastala je farma koja broji 87 magarica, a Alenu, po zanimanju prometnom tehničaru, koji mlijeko kupcima vozi na kućnu adresu, i Melihi, kemijskom laborantu, na farmi pomažu dvije radnice.
"Naš radni dan traje dvadesetak sati, ujutro smo na nogama oko četiri ili pola pet, a u štali navečer ostajemo i iza ponoći. Svaku noć jedno od nas dežura, dok jedno spava, drugo ide u obilazak štala, jer su magarice životinje koje zahtijevaju pažnju, oko kojih morate stalno da radite", pojašnjava Alen.
Kako priča, puno računa se vodi o higijeni životinja, svake godine u proljeće, ljeto i jesen šišaju ih, kupaju ih, a raduje ih što su magarice otporne na bolesti.
"Prosječni životni vijek jedne magarice je 45 godina. Mora se voditi računa o ishrani, moraju jesti adekvatnu hranu, a na svakih šest mjeseci radi se analiza krvi, što po jednom grlu košta 50 KM. A u našoj državi nikoga iz vlasti ne zanima ova oblast, nemamo poticaje, za razliku od susjedne Hrvatske, gdje na godišnjem nivou država daje 250 eura za jedno muzno magare", priča Džindo i dodaje da su on i njegova obitelj sve stekli vlastitim radom.
A, kada se prije šest godina pročulo da su magarećim mlijekom Džinde izliječile svoje dijete, dolazili su ljudi sa svih strana i htjeli kupiti zdravi napitak, te se obitelj odlučila zadržati prvu magaricu koju je kupila i širiti posao. Od tada do danas mlijeko je stiglo i u brojne zemlje Europe, ali i do Amerike.
"Jeste da je posao, jeste da su odricanja, ali najaveća satisfakcija je kada roditelji dođu s bolesnim djetetom, uzmu mlijeko i kroz nekoliko dana jave da je djetetu bolje. Istina, potrebna su velika sredstva za održavnje farme, potrebno je da i naša porodica živi, ali najveće zadovoljstvo nam pričinjava spoznaja da smo svojim radom nekome pomogli. Nema novca kojim se to može mjeriti", uvjerava Alen.
Priča ovaj vrijedni domaćin da u našem narodu postoji izreka da se sve može osim smrti izliječiti, te da su se na vlastitom iskustvu, ali i iskustvima drugih ljudi, uvjerili da magareće mlijeko pomaže kod raznih bolesti, te kroz šalu kaže da liječi sve osim smrti.
"Magareće mlijeko se po svom sastavu od majčinog razlikuje samo u dva posto. Za jedan litar ovog zdravog mlijeka potrebno je izdvojiti 100 KM. Cijena i jeste najveći problem, ali da bismo mi dobili jedan litar mlijeka od jedne magarice potrebno je osam dana, odnosno dnevno dobijamo najviše do 1,5 decilitara. Tom računicom dođemo do zaključka da je to mlijeko možda i jeftino", priča Alen i dodaje da mlijeko poklanja obiteljima koje ga sebi ne mogu priuštiti.
Obitelj Džindo, pored sina Tarika koji je "krivac" za obiteljski posao, ima još troje djece - Aminu, Eminu i Hamzu.
Vezani članci