Hrvat u Maroku u 10 godina stvorio tvrtku 'težu' od 10 mil. €

U Maroku, zemlji s druge strane Mediterana, koju zbog ekonomske snage nazivaju i lavom Magreba, živi tridesetak Hrvata.

Najuspješniji među njima u deset godina stvorio je tvrtku vrijednu više od 10 milijuna eura, čuvajući pritom uspomenu na nekada moćnu građevinsku tvrtku Geotehnika. Danas je ona zbog kvalitete radova i poštovanja rokova ondje nezaobilazan partner u izvođenju lučkih radova. Ali i drugih.

U vlastiti posao Branko Lugarov krenuo je ludo hrabro u 52. godini, zajedno sa ženom Marokankom, kupivši posuđenim novcem zaduženu marokansku podružnicu nekadašnje Geotehnike, u kojoj je bio dugogodišnji direktor, a na kraju i stečajni upravitelj. Odvažni dvojac kupio je pogon sa zastarjelom opremom i dugom u iznosu vrijednosti tog pogona u stečajnom postupku, izvještava HRT.

Te 2004. poslovna avantura počela je posuđenim strojevima, a danas je tvrtka jedna od dvadeset najuspješnijih u Maroku. Dokazuje to i posao na sanaciji područja ispod rabatske medine. Grade i brane, a bez premca su kada je riječ o lučkim radovima na dubokim temeljima. Tijekom uspješnog desetljeća pokušali su na brojnim poslovima angažirati i hrvatske tvrtke nekoć prisutne na tržištu Magreba, koje i dalje u Maroku imaju poslovnu referenciju. Bez uspjeha, naravno…

- Neovisno o tome što je to sada marokanska firma, ovdje svi znaju da smo Hrvati. Svi nas zovu Les Croates. To je oduvijek bilo tako, kaže Branko Lugarov, vlasnik Geotehnike Maroko.

Prvih pet godina bračni par Lugarov vraćao je posuđeni novac pod iznimno lošim uvjetima, uz enormne kamate, istodobno otplaćujući dugove bivše tvrtke. Za sebe su zapravo počeli raditi nakon pet godina teške borbe. Danas posjeduju opremu vrijednu između 6 i 7 milijuna eura. Nekad je Geotehnika imala samo jednog ozbiljnog francuskog konkurenta, danas Geotehnici Maroko konkurira njih dvadesetak. U Maroku, naime, posluju sve najjače europske kompanije. Imaju pravnu sigurnost, država plaća na vrijeme. Zauzvrat, međutim, očekuje kvalitetu i poštovanje rokova. Igranje prema pravilima otvara sva vrata.

- Tri i pol godine, primjerice, sanirali smo najveću džamiju u Maroku, onu u Casablanci. Teško da bi jedna iračka tvrtka dobila posao sanacije zagrebačke katedrale… Vjerujte mi, ovdje u poslu nema predrasuda, kaže Lugarov.

U jednoj od najnačičkanijih afričkih četvrti, u kojoj je dom pronašao velik dio od najmanje 50-ak tisuća došljaka iz subsaharske Afrike, samo je jedno od gradilišta tvrtke koja je nastala na razvalinama hrvatske privatizacije 90-ih. Riječ je o investiciji od 5,5 milijuna eura, naručitelj posla su gradske vlasti Rabata.

- Ako radiš, budućnost ti je osigurana. Posla ima, radna snaga je jeftina, obrazovana. Ljudi su radišni, ali nedostaje organizacije u poslu. Prisiljeni smo stoga na svako gradilište dovesti jednog ili dvojicu naših ljudi, kao šefove gradilišta ili poslovođe, a da bi se posao kvalitetno odradio, kaže za HRT..

Lugarov je u Maroko doveo iz Hrvatske dva iskusna šefa gradilišta, koja su se u životu nagutala prašine po zemljama Magreba. Problem su za sve hrvatske stručnjake, međutim, radne dozvole i dozvole boravka, s obzirom na to da u Maroku mogu boraviti šest mjeseci godišnje. A u građevinskom sektoru velika je glad za radnom snagom. Nedostaje inženjera, mehaničara, hidrauličara... Geotehnika Maroko trenutačno ima malo više od 120 stalno zaposlenih. Plaćeni su po satu (ako žele, mogu raditi i 12 sati dnevno). Tvrtka godišnje za plaće izdvaja oko milijun eura. Kreću se između 450 i 3000 eura. Daleko su iznad tamošnjih plaća u građevinskom sektoru, u kojemu minimalna iznosi 300 eura…

- Ja sam odnedavno u mirovini. Došao sam ovdje zaraditi. Na mom primjeru naša vlada može vidjeti kako ne napuštaju Hrvatsku smo mladi nego i umirovljenici, kaže Zdravko Gojčeta iz Drniša. Dragutin Kranjec iz Varaždina pak kaže da se tamo "okreće novac, rokovi su kratki, nadzor rigorozan, sve je samo rad".

U vrlo teškim pustinjskim uvjetima samo tri stroja Geotehnike Maroko izgradila su i više od 20 tisuća metara pilota za hidraulične nosače solarnih ploča u tada najvećem solarnom polju na svijetu, onome u marokanskoj pustinji.

- Ovdje stranci investiraju jer postoji pravna sigurnost. Maroko je most za ostatak Afrike. Kao i Maroko, cijelu Afriku treba izgraditi, kaže Lugarov.

U luci Tangier, najvećoj na Mediteranu, Geotehnika Maroko izgradila je 400 pilota za naglavne grede lučkih dizalica s pomoću kojih se istovaruju kontejneri s brodova. Složenost posla ogleda se u činjenici da je temeljenje izvedeno na dubini od 26 metara, a lučki nasip čine blokovi težine do jedne tone.

Poštovanje rokova i kvaliteta odrađenog posla u Tangieru otvorili su vrata poslovima u još trima velikim marokanskim lukama.

- Nadamo se da ćemo uskoro početi s poslovima i izvan Maroka, diljem Afrike. Trenutačno konkuriramo za jedan posao u Libiji, u luci Misrata. U pitanju je izgradnja silosa za skladištenje žitarica, najavljuje Lugarov.

I 15 godina nakon što je Geotehnika Maroko izvela sanaciju i spriječila njezino potonuće u more, najveća afrička i jedna od najvećih džamija na svijetu je stabilna. Injektiranje koje je popunilo prazninu ispod podne mramorne ploče džamije Hassana II u Casablanci, pokazuju redovite kontrole, nije izazvalo njezino podizanje ili pucanje. Cijeli je objekt u funkciji, dostupan vjernicima, kao i šetnica iza džamije. I iza toga projekta stoji tvrtka s hrvatskim imenom i nekad prepoznatljivim logom diljem regije, ono što je netko bacio niz vjetar.

Lugarov kaže- Maroko je zemlja s radišnim narodom. Nemaju plina i nafte, ali imaju volju i golem bazen radne snage. Odlikuje ih skromnost.

- U Maroku se živi kao u Dalmaciji prije trideset godina. Malo zaostaju u odnosu na nas kada su u pitanju neke stvari, ali meni je to jako simpatično i drago. Kada je u pitanju posao, sve je isto kao i u Europi, dodaje Gojčeta iz Drniša.

Budući da Geotehnika Maroko uvijek obavlja najzahtjevnije radove u Maroku te da ima najcjenjenije certifikate - među njima jedina onaj za akrobatske alpinističke radove na visinama, poput montaže zaštitnih mreža od odrona - država je zamolila tvrtku da studentima Građevinskog fakulteta ponudi mogućnost odrađivanja prakse.

U toj priči nije nebitna ni činjenica da u gotovo tri desetljeća poslovanja u Maroku ni nekadašnja Geotehnika ni njezina današnja privatizirana nasljednica nisu zabilježile nijednu težu ozljedu radnika, a kamoli smrtni slučaj, što je često kod poslovne konkurencije, i kod izvođenja manje zahtjevnih radova. Samo jedna je to od referencija na kojima je hrabri poduzetnik izgradio zavidnu poslovnu reputaciju, kada već hrvatska država u tegobnim 90-ima nije imala sluha za svoje mrtve kapitale…