Hercegovačke smiljare očekuje repriza prošlogodišnje neizvjesnosti.

Do zadnjeg trenutka nije se znalo kome će proizvođači predati smilje i po kojoj cijeni. Mnogo neubranog smilja se osušilo na njivama, drugi su ga predali kad je već kaliralo. Najgore su prošli oni koji su prošle godine pretvorili smilje u ulje, jer ih je mnogo koji ga još nisu prodali, pa razočarani čekaju da naplate plodove rada od prošle godine.

Radovan Anđelić, vlasnik tvrtke Anđelić iz Trebinja kaže da je to bila i najnepoštenija opcija prema malim proizvođačima, jer je bolje otkupiti smilje nego naplaćivati destiliranje ulja, koje kasnije ljudi nemaju kome prodati.
Nema brzih ‘para' u poljoprivredi

„Vjerujte da i sada svakodnevno zovu ljudi pa mi nude litru, pet ili deset ulja. Kako ću ja to uzeti kad ne znam gdje ga je destilirao, u čemu ga je držao", ističe Anđelić.

Po njegovim riječima izvjesno je da će se prošla godina ponoviti i iz razloga što je tržište prezasićeno.

„Ne možeš tri puta večerati. Ako si usuo pun rezervoar goriva u Čapljini, ne možeš na idućoj benzinskoj usuti još jedan, iako je tu gorivo jeftinije, ako me razumijete što želim reći", kategoričan je Anđelić. Ističe da je vlastito ulje gotovo prodao, odnosno da će sve biti riješeno do berbe, prije svega jer prerađuje koliko može prodati i jer ima stalne kupce.

No, stajališta je i da na realnim postavkama smilje ima budućnost.

„Nema brzih para u poljoprivredi. Ako na dulumu smilja možete uzeti 1000 maraka morate biti zadovoljni. Koja to druga kultura jamči taj iznos", pita Anđelić.

Jedno je također sigurno, prodaja sadnica smilja pada u zaborav, a novi nasadi više ne niču po Hercegovini. Razočarenje je učinilo svoje. Mnogi su njive već pustili i zapustili u korov, drugi još rade i čekaju bolje dane, treći su ga već preorali.

Kontaktirali smo i ljubuški Roing, gdje se slažu da će situacija i ove godine ostati ista, ako ne i gora, no detaljnije nisu htjeli istupiti u javnost. Čelni ljudi tog poduzeća uvijek su realno govorili o proizvodnji smilja, pa i onda kada je to bilo nezahvalno, dok se stvarala euforija u Hercegovini.
Svijet traži

Međutim, ubrzo se od ‘smiljomanije' dospjelo do agonije.

Radovan Anđelić iz destilerije Anđelić kaže da ga osobito smeta kada za ovakvo stanje optužuju destilerije, jer one nisu te koje su na okruglim stolovima „naložile" narod da sadi smilje, a zna se tko jeste, pa podsjeća na izjave „da je cijela Hercegovina pod smiljem, to ne bi odgovorilo na potrebe tržišta".

„Ni sada mi nije jasno kako je moguće da se netko usudi posaditi 30 hektara smilja, a nije siguran hoće li ga prodati", ističe Anđelić.

Drži da je najrealnije o smilju govorio u Mostaru Pappas. Podsjetimo, američki profesor dr. Robert Pappas održao je prošle godine predavanje u Mostaru, gdje je, između ostalog kazao da su potrebe svjetskog tržišta oko 4 tone ulja od smilja godišnje. Sve manje ili više zna se kuda vodi.

Piše: K. Perić, dogadjaji@dnevni-list.ba